Srijeda je uveče, a bar je pun muškaraca koji gledaju utakmicu sa prijateljima. Istovremeno, dvije prijateljice vode razgovor preko telefona ulazeći već u drugi sat.
Ovo su tipične scene iz kojih možete zaključiti mnogo o razlikama između održavanja prijateljstva između muškog i ženskog spola.
Proučavanjem odnosa među muškarcima i među ženama bavio se Robin Dunbar, istraživač sa Univerziteta u Oksfordu, a “Red Info Portal” prenosi rezultate ovog istraživanja…
Dunbar, evolucioni biolog, sproveo je istraživanje koje je skoro predstavljeno na godišnjem sastanku “Američke asocijacije naučnog napretka”. U istraživanju je učestovalo 30 mladih ljudi oba spola.
Zaključeno je da su djevojke uspijevale da održe dugotrajno prijateljstvo zahvaljujući napravi zvanoj telefon.
Muškarci su s druge strane uspijevali da održe svoja prijateljstva radeći zajedno stvari.
Dunbarov rad je samo jedan od mnogih koji naglašavaju razlike između muškaraca i žena u pogledu svojih prijateljskih odnosa.
Zar nismo jednaki?
Kako bi pronašla objašnjenje za ove očigledne razlike, Karmen Rodriges, pedagog i autorica knjige “Rod i školska kultura”, sugeriše da je kulturalno nasljeđe, a ne biološko, ono što se nalazi iza ovakvih stavova.
Tvrdi da ne postoje razlike između polova u prijateljskim odnosima dva dječaka i dvije djevojčice koje nisu društveno konstruisane. Od rođenja su dječaci i djevojčice uslovljeni od očekivanja svoje okoline.
Različiti stereotipi nalažu drugačija pravila za djevojčice, a drugačija za dječake.
U zapadnoj kulturi važi pravilo da muškarci moraju da budu hrabri i jaki, što dovodi do toga da ne mogu sa lakoćom da iskažu svoja osjećanja i da imaju poteškoće da se uklope.
O ovoj temi, Nioba Vej, profesorica primjenjene psihologije na Univerzitetu u New Yorku (SAD), u svojoj knjizi “Duboka tajna: Prijateljstvo dječaka i kriza povezanosti” tvrdi da do prvih faza adolescencije dječaci i djevojčice dijele svoje najintimnije tajne i osjećanja na isti način sa drugom djecom koja su istog spola.
Međutim, što su muškarci stariji, postaju nepovjerljivi i misle da kako bi “postali muškarci” moraju da budu nezavisni. Za ovu naučnicu, rješenje da se izbjegne ono što ona naziva “kriza nepovezanosti” među muškarcima tokom perioda adolescencije bi bilo u tome da se predstave i uvide netačnosti naših stereotipa među spolovima.
Pozovite prijatelja i pitajte ga šta misli o ovoj temi. Zajedno razmislite u kom trenutku ste postali toliko bliski, sjetite se zajedničkih događaja, smijte se, provedite dan zajedno. Pravo prijateljstvo se ne gradi prema stereotipima – ono se desi i traje.