Monahinje beočinskog manastira sa ponosom prisustvuju krštenju djece koja su rođena poslije upornih i iskrenih molitvi pred ikonom Majke Božje Beočinske.
Ne prođe dan, a da neko ne pokuca na vrata manastira Beočin i crkve posvećene Vaznesenju Hristovom, ušuškanim u fruškogorskoj dolini između dva brega obrasla šumom. Tu, na Svetoj srpskoj planini, gdje protiče Ljuti potok, nadu i utjehu od svakodnevice traže mnogi, jer glas o čudotvornoj ikoni Majke Božje Beočinske daleko se čuje.
Dok njeguje manastirsko cvijeće, monahinja priča kako svakog dana ugoste nebrojeno ljudi, jer pomoć traže i mladi i stari, i žene i muškarci. Svi se nadaju da će im poslije molitvi život krenuti po dobru. Neko je tu zbog zdravlja, neko zbog ljubavi.
– Ipak, najviše dolaze žene koje ne mogu da se ostvare u ulozi majke, pa se mole za potomstvo, a vjerujte mi da molitva pomaže, jer nam se vratilo ko zna koliko žena da nas obraduje viješću da su poslije molitvi pred čudotvornom ikonom ostale u drugom stanju i rodile zdravu djecu – kaže monahinja.
Nezvanično, tako je rođeno oko 1.000 beba, čije su majke dolazile da ispričaju srećnu novost.
Žene su jednostavno imale vjeru i ona je pobijedila. Monahinja kaže da je dvogodišnja djevojčica Višnja, koja u tom trenutku stoji u crkvi sa majkom, rođena upravo poslije njenih molitvi pred čudotvornom ikonom.
Georgije je dar molitvi
– U braku smo pet godina. Poslije liječenja i neuspješnih vantjelesnih oplodnji, na prijedlog doktora došli smo u manastir Beočin, do ikone Majke Božije. Više smo puta dolazili u manastir i čitane su nam molitve. Nakon godinu dana uslišene su nam molitve – kaže jedna žena koja je nakon molitvi rodila sina Georgija, koji je kršten ovdje.
Prije osam godina, Ljiljana nije krila da je spas tražila i pronašla. Monahinja sa mnogo radosti, priča i pokazuje kako ga je Ljiljana opisala u knjizi čuda. S proljeća 2004. godine sanjala sam ikonu Presvete Bogorodice.
– U snu sam obilazila ruševine crkvi i manastira, svuda je bio mrak i vlaga. Preda mnom se tada ukazala ogromna ikona Presvete Bogorodice. Kasnije sam od pacijenata saznala da se nalazi u manastiru Beočin i da se pred njom mole nerotkinje. Poslije 17 godina, u u četrdesetprvoj godini sam ostala trudna. Marta 2005. godine rodila sam Sofiju – priča Ljiljana.
Ovakvih ženskih priča je mnogo. Preplavile su knjigu čuda koju monahinje pažljivo čuvaju. One i dalje povremeno iščitavaju imena ovih žena u molitvama, iako su danas one srećne i zahvalne majke.
U manastiru Beočin, pred čudotvornom ikonom, stoje i ljudi sa drugačijim problemima. Mnogi se mole za ozdravljenje, svoje ili svojih bližnjih. Ima i onih koji ispisuju želje da pronađu dobar posao, da im djeca uspješno završe škole, da im se steknu povoljni finansijski uslovi za kupovinu stana.
Na ovom mjestu dešavaju se razna čuda, samo je potrebno da čovjek ima vjeru i da bude iskren u molitvam. A. LJ. je otkrio da su mu molitve na ovom svetom mjestu pomogle da pobijedi zloćudni tumor kostiju.
Ponekad je potrebno biti izuzetno strpljiv, ali ako se istinski vjeruje, prepreka nema. Mi smo presrećne kada nam se ljudi vrate da nam kažu kako su ovdje pronašli spas, lijek, radost. Ili mir po koji su došli ko zna odakle – kaže monahinja. Poseban mir se osjeti odmah, čim se kroči u kompleks obrastao gustom fruškogorskom šumom. Naročito je idilično sa južne strane, u prostranom vrtu sa rijetkim listopadnim i četinarskim drvećem, koje su prije 150 godina posadili baštovani iz čuvenog Versajskog parka, prenosi Telegraf.
Ikona je donesena sa Kosova
Beočin, sremsko mjesto, tik uz bački Novi Sad, česta je stanica hodočasnika. Ovdje dolaze ljudi iz svih krajeva zemlje i regiona, kako bi se pomolili pred ikonom starom 500 godina, koja je, kako se vjeruje, na Frušku goru donesena sa Kosova.