Nakon premijernog izvođenja u matičnom gradu, ansambl Pozorišta Prijedor predstavu “Samoubica” u subotu sa početkom u 20 časova izvešće i na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banjaluci.
Komad je po tekstu Nikolaja Erdmana na scenu postavio banjalučki glumac i režiser Željko Stjepanović, a priča prati čovjeka koji je nezaposlen i koji živi od plate svoje supruge.
Taj pritisak junak ovog komada teško izdržava te odlučuje da se ubije. Okosnica radnje, kao i sama ideja predstave, vrti se oko toga što iz njegove eventualne smrti i slabosti grupa ljudi poput lešinara želi izvući svoju korist. Erdmanov tekst iz 1932. bio je zabranjen do 1982. godine, a on je zajedno sa producentom predstave završio u Sibiru. Riječ je o crnohumornoj komediji gdje glumci treba mrtvi ozbiljni da zasmiju publiku, a kako su to uradili na premijeri, te kakva su očekivanja od banjalučke izvedbe, Željko Stjepanović govorio je za “Nezavisne”.
“Predstava je vrlo ambiciozna i ansambl Pozorišta Prijedor je to svakako dobro iznio. Mi smo radili mjesec i po i jednostavno, zajedno sa muzikom, izborom kostima i scenografijom koju je radio Vladimir – Vanja Vlačina, nekako je sve na kraju dobro ispalo i ja sam više nego zadovoljan, tako da sa nestrpljenjem očekujem subotu da vidite kako sve to izgleda”, kazao je Stjepanović, u čiju podijelu su ušli glumci Dean Batoz, Tatjana Binjaš-Batoz, Zorica Jojić, Željko Kasap, Mirela Predojević, Srđan Kneginjić, Sandra Macura, Dubravko Vukadinović, Boris Tomić, Želimir Rivić, Jelena Seksen i Ena Radovanović. Govorio je i o tome koliko je aktuelan ovaj komad danas, te koliko nezamislivo sa današnje perspektive zvuči zabrana istog, koju je nakon čitanja izdao lično Staljin
“Što se tiče zabrane, ona je danas izgubila svaki smisao. Tada su postojale države i društva koja su smatrala da umjetnost može biti uperena protiv sistema. Danas, kao što vidite i sami, svako može da kaže šta hoće, kako hoće, to nikoga ne dotiče, niti ko vodi računa o tome”, kaže Stjepanović. On smatra da se u današnjem društvu diže pompa samo kada se, bježeći od suštine, govori o nacionalizmu i vještački napravljenim problemima. To ujedno, dodaje Stjepanović, govori i o aktuelnosti komada.
“Isto kao i u vrijeme kada je Erdman pisao ovaj teskt, mladi nemaju posao. Mi školujemo kadar za zapad. To obrazovne strukture uopšte ne tangira, pa su i sami političari digli ruke i bukvalno mladima poručuju, mi vam ne možemo pomoći, granice su otvorene, idite i tražite sebi mjesto pod nebom”, kaže Stjepanović, ističući da je ova predstava društveno angažovana zato što govori o velikom problemu oko kojeg se vlastodršci gotovo i ne uzbuđuju, a koji je suštinski i iz kojeg proizlaze svi ostali problemi malog i običnog čovjeka danas i ovdje.
(Nezavisne novine)