Iranski parlament izglasao je preporuku da zatvori Ormuski moreuz, ali konačnu odluku trebalo bi da donese Savjet za nacionalnu bezbjednost.
Ako ovo tijelo potvrdi odluku i zatvori Ormuski moreuz, svijet bi mogao da sklizne u veliku krizu – cijena nafte mogla bi da “ode u nebo”, a situacija na Bliskom istoku dostigla bi tačku bez povratka. Zašto je ovaj moreuz toliko važan?
Ormuski moreuz (Hormuz Strait eng.) ključna je tačka za izvoz nafte iz Persijskog zaliva.
Zapravo, ovaj moreuz je jedina izlazna tačka iz Persijskog zaliva za tankere koji izvoze naftu koju proizvode Irak, Iran, Bahrein, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Saudijska Arabija, kao i tankere koji izvoze LNG gas (tečni gas) čiji je najveći proizvođač Katar.
Koliko nafte prolazi kroz Ormuski moreuz?
Prema podacima Američke administracije za energetiku, kroz ovaj uski moreuz svakog dana prođe nešto više od 20 miliona barela nafte dnevno, odnosno oko 20 odsto svjetskog izvoza sirove natfe.
Takođe, kroz ovaj moreuz prolazi od 100 do 120 miliona kubnih metara LNG (tečnog) gasa, što je oko 30 odsto svjetskog izvoza LNG gasa.
Najveći kupci nafte i gasa iz ovog dijela svijeta su istočna i južna Azija, ali se dio nafte i gasa transportuje i oko Arapskog poluostrva preko moreuza Bab al Mandab, zatim Crvenog mora i Sueckog kanala ka Evropi, odnosno preko Arapskog mora ka Africi.
Najveći pojedinačni kupac je najmnogoljudnija zemlja svijeta – Kina.
Zbog svoje specifične pozicije i količine derivata koji svakoga dana prolaze kroz Ormuski moreuz, ovaj uzak prolaz ima veliki geostrateški značaj i nerijetko je bio uzrok sukoba Zalivskih zemalja, ali i oružje kojima im Iran prijeti.
Kako Iran može da blokira Ormuski moreuz?
Ormuski moruz spaja Persijski zaliva sa Omanskim zalivom. Sa jedne strane obala Persijskog zaliva nalaze se redom Irak, Kuvajt, Bahrein, Katar, UAE i Saudijska Arabija i na kraju te strane poluostrva Oman. Sa druge strane Persijskog zaliva, sva obala pripada Iranu.
Sam moreuz izlazi na obale Irana sa jedne strane i Omana sa druge, odnosno omanske eksklave Musandam.
U svom najužem dijelu, moreuz je širok tek nešto više od 30 kilometara. Međutim plovni put je daleko uži – tek oko tri kilometara – što zahtijeva da tankeri prolaze i kroz iranske i kroz omanske vode.
Dok tankeri ulaze u Persijski zaliv, oni se približavaju ostrvima Mali i Veliki Tunb – spornim teritorijama između Irana i arapskih zemalja.
Iran je i ranije prijetio da će blokirati moreuz i ima različite mehanizme na raspolaganju.
Izvještaj američke Kongresne istraživačke službe iz 2012. godine navodi kao opcije za Iran zabranu plovidbe u Ormuskom moreuzu bez eksplicitnog navođenja posljedica njenog kršenja, inspekciju tankera ili njihovu zapljenu sa iranske strane, ispaljivanje hitaca upozorenja na plovila i upotreba podmornica i projektila za gađanje trgovačkih i vojnih plovila.
Tokom iračko-iranskog rata Teheran se služio i taktikom postavljanja podvodnih mina, dok je naftne tankere gađao raketama “silkvorm” do kojih je jedna pogodila američki brod USS Semjuel B. Roberts.
Svijet u strahu od blokade Ormuskog moreuza
Koji metod Iran da izabere, protivnika blokade ima mnogo – i na istoku i na zapadu i u komšiluku.
U prošlosti arapske zemlje sa druge strane Persijskog zaliva znale su i da prijete vojnom intervencijom ako bi transport nafte bio blokiran, dok se zapadne zemlje pojednako protive iranskom nuklearnom programu koliko i činjenici da Teheran ima kontrolu nad jednim od strateški najvažnijih plovnih puteva na svijetu.
Kina, pa čak i Japan i Južna Koreja (najveći svjetski kupci nafte), blokadom ovog moreuza ostaju bez ključnog energenta.
Američka i britanska mornarica često patroliraju tim područjem zbog tenzija i zaštite slobode plovidbe, dok Iran ima vojnu prisutnost na sjevernoj obali i često izvodi vojne vježbe u toj regiji.
Upravo zbog čestih prijetnji Irana da će blokirati ovaj važan put, golfske zemlje godina unazad razvijaju alternativne puteve za transport nafte iz Persijskog zaliva zaobilazeći sam moreuz.
Tako su UAE povezale svoja kopnena naftna polja sa lukom Fudžairah u Omanskom zalivu preko cjevovoda sa dnevnim kapacitetom od 1,5 miliona barela, prenosi Nova.
Saudijski princ Mohamed bin Salman, između ostalog, najavljivao je izgradnju naftovoda koji bi trebalo da prebaci saudijsku naftu sa obala Zaliva na drugu stranu – ka Crvenom moru, dok je Iran pokrenuo cjevovod Goreh-Džask sa idejom da izađe na Omanski zaliv zaobilazeći Ormuski moruz.
Ipak, sve ove alternativne rute ne bi bile dovoljne da nadomijeste naftu ako bi moreuz bio zatvoren.
Prema procjenama američke Uprava za energetske informacije (EIA) alternativne rute mogu da pokriju tek oko 15 odsto sadašnjih količina koje svakodnevno prolaze ovom rutom.
(Tekst i foto: Nezavisne novine)