Brojni građani žale se na sušenje četinara. Razloga je mnogo, a pretpostavlja se da bi odgovor mogao biti u promjeni sredine.
Da li zbog suše, tek sve je više osušenih četinara u beogradskim opštinama. Na ovu pojavu se žale i oni koji su ih sadili u svojim dvorištima, a sličnih slučajeva ima i u parkovima.
Nebojša Petković iz Boleča u dvorištu ima 90 tuja, koje je iz sjemena sam proizveo i posadio. Stare su 32 godine. Njegovao ih je kao živu ogradu. Posljednje dvije godine pojavili su se problemi, odnosno tuje su počele da se suše.
„Svake godine ih uredno održavam. Krajem februara, početkom marta režem trimerom za živu ogradu. Uredno okopavam, đubrim, zalijevam. U zadnje dvije godine počeli su da se pojavljuju problemi, ne samo kod mene, nego masovno“, priča Nebojša.
I kod njegovih komšija suve jelke, u jednom dvorištu čak cio red osušenih četinara. Slična situacija je i u Zaklopači.
„Ako je ta biljka trebalo da živi 40 godina, a imala kopanje, oštećenje temelja zbog ograde, zbog puta, ako je imala hemijske tretmane, to nije ubilo biljku, ali joj je smanjilo životni vijek sa 40 na 35, pa na 32 godine“, objašnjava Aleksandar Spasojević, radnik u rasadniku.
Sada se, kaže, mijenja i mikro klima, zidaju se više zgrade, a biljka je naučila da prima određenu količinu svjetlosti za pet, 10, 15 godina.
„Kada vi srušite malu kuću i napravite zgradu od 4, 6, 8 spratova, kada stavite nešto što daje refleksiju – lim, staklenu fasadu, vi joj automatski mijenjate mikro klimu, a ona je naučila na to 15 godina i sada poslije pet godina od izgradnje ona se promijeni“, dodaje Spasojević.
Stručnjaci kažu da trenutno značajnijih registrovanih bolesti na četinarima nema. Ipak, priroda traži stalnu pažnju.
Ključ je izabrati odgovarajuću vrstu četinara
Važno je da biramo prave vrste za prave sredine jer tako drveće može da ima dug i zdrav život, da nam bude lijepo i od koristi. U Bajfordovoj šumi su uglavnom listopadna stabla, kao što i treba da bude, jer ta nadmorska visina njima odgovara. Nekoliko četinara u toj šumi, takođe se suši.
„Postojao je trend u šumarstvu, da se na staništu listopadnih šuma kao što je Avala, što se vidi i sa auto-puta, da se sade četinari zbog brzog rasta i brze eksploatacije kvalitetnog drveta i taj trend se pokazao negativan, zato što to nije autohtono stanište borova, smrča, jela“, napominje prof. dr Nenad Stavretović sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Međutim, kako kaže, Pančićeva omorika se pokazala izuzetno otpornom u gradskim uslovima, čak i za vrtove i za parkove.
Beograd ima oko 16 šumskih kompleksa. Najzastupljeniji su – hrast, bukva, jasen, javor, topola, dok četinarskih vrsta poput bora, jele, smrče, čempresa ima manje.