Njihova izrazita aroma je dovoljno jaka da se omiriše na priličnoj udaljenosti.
Slatki miris jorgovana koji se prenosi toplim proljećnim povjetarcem dovoljan je da svakome prinese zadovoljstvo i u najsivijem danu.
Jorgovan uvijek cvjeta prije Vaskrsa, a praznik i cvijet vezuje i jedna legenda.
Naime, kada su razapeli Hrista, Bogorodica je tužna i u očaju tumarala, ne znajući kuda ide. Sela je da se odmori ispod jednog drveta prepunog lišća i onako iznurena, zaspala. Tada je sa drveta, polako počelo da pada lišće i nježno je pokrivalo.
Kada se probudila bilo joj je toplo. Vidjela je lišće po sebi, a kada je pogledala u drvo, ono je bilo potpuno golo. Tada je blagoslovila drvo riječima: “Budi blagosloveno i mirišljavo zauvijek”.
U tom trenutku, drvo je opet procvjetalo i tako je nastao običaj da se za Vaskrs njegov plod unosi u kuću.
Još jedna legenda
Legenda kaže da je kralj Uroš l želio da na poseban način dočeka svoju buduću nevjestu (francusku princezu, kasnije srpsku kraljicu) Jelenu Anžujsku. Naredio je da se prije njenog dolaska, duž nepristupačne doline Ibra, posade jorgovani, kako bi je taj krajolik podsjećao na njenu rodnu Provansu.
Danas je taj kraj poznat kao Dolina jorgovana i prostire se obalom Ibra ispod magistralnog puta Kraljevo-Raška, prenosi Ona.
(Tekst: Glas Srpske)