Muškarci varaju više od žena. Iako ovo može predstavljati mlaku utjehu za prevarene žene, važno je napomenuti da se, psihološki gledano, većina muškaraca ne upušta u prevaru sa istom namjerom kao i žene.
Varalice, posebno preljubnici povratnici, obično su oportunisti i sposobni za emocionalno razdvajanje. Pa, zašto muškarci varaju? Nije moguće reći u cjelini, jer su svaka veza i svaki brak različiti. Neki oženjeni muškarci varaju jer su nezadovoljni bračnom situacijom.
Ali, po pravilu, muškarci ne varaju zato što su nesrećni. Oni to rade jer misle da mogu da se izvuku i, što je možda još važnije, jer su spremni da se prepuste tome. Zanimljivo je, takođe, da je varanje ponašanje zbog kog muškarac može biti istovremeno dobar otac i još bolji suprug.
“Ljudi misle, pa, upravo sam to učinio, ali na svaki drugi način sam pouzdan, odgovoran, predan, zaista sam dobar čovjek. To je samozavaravanje”, kaže Robert Vajs, terapeut i autor knjige “Korak po korak: Vodič za spasavanje odnosa za muškarce uhvaćene u varanju”.
Savjetujući parove koji su poljuljani bračnim nevjerstvom, Vajs je otkrio da, uprkos tome što se stereotipno smatra dobrim u popravljanju stvari, muškarci su gotovo univerzalno loši u saniranju štete nanijete prevarom. Ima smisla da muškarci ozbiljno potcjenjuju koliko bi njihovo ponašanje moglo biti pogubno za ženu, s obzirom na to da im odnos sa ljubavnicom nije značio mnogo i da je bio lako dostupan.
Otprilike 20 procenata muškaraca priznaje da vara, u poređenju sa samo 13 procenata žena koje su spremne da priznaju preljubu. Muškarci će možda varati više. Procjene sugerišu da oko 10 procenata muškaraca vara svoje trudne žene, a postoji razlog da se vjeruje da je otpor muškarca iskušenjima jači onda kada interes njegove partnerke opada. Dok žene teže da varaju onda kada osjete da ih suprug zapostavlja, muškarci to rade s mnogo više lakoće i bez previše razmišljanja.
Vajs smatra da zdravi muškarci koji povremeno varaju nisu patološki slučajevi. Hronične varalice teže nevjerstvu zbog dublje ukorijenjenih poremećaja i zavisnosti od intimnih odnosa, a postoje i muškarci koji varaju jer su nezreli.
Dobra vijest je da većina muškaraca ne bi varala kada bi razumjela koliko to može da povrijedi njihove supruge.
Vajs se prisjeća jednog čovjeka koji je došao na razgovor i priznao da ima nezadrživ nagon da vara suprugu sa koleginicom. Savjetovao mu je da svoj brak tretira kao ugovor.
Ako je želio da ima intimni odnos sa drugom osobom, prvo bi trebalo da razgovara o tome sa suprugom kako bi pregovarao o uslovima. Kada je potencijalni preljubnik to učinio, vidio je koliki bol je nanio svojoj supruzi samo iznošenjem prijedloga da se dogovore o uslovima njegovog budućeg bračnog nevjerstva. Poslije toga nikada mu nije palo na pamet da “švrlja”.
Za Vajsa samo taj nivo zrelosti i obzirnosti može spriječiti muškarce da varaju.