apanci su među najdugovečnijim stanovnicima naše planete, a veliki broj njih dočeka i stoti rođendan u dobrom zdravlju.
Međutim, Japan je i jedna od zemalja u kojoj vlada prava epidemija usamljenosti, koja naročito pogađa najstarije. Sve veći broj seniora u toj zemlji odlučuje se na nezamisliv potez, kako bi izbjegli samoću i sebi obezbijedili njegu, kada im ponestane snage.
Sve veći broj njih svjesno pravi manja krivična djela, kako bi završili u zatvoru i tako pronašli društvo, pouzdan obrok i krov nad glavom.
Ta praksa je toliko zastupljena, da se broj zatvorenika starijih od 65 godina gotovo učetvorostručio u periodu između 2003. i 2022. godine, a mnogi od njih postaju višestruki prestupnici. Naime, od 2.500 ljudi starijih od 65 godina, koji su služili kaznu 2016. godine, više od trećine osuđeno je šest ili više puta.
Među njima je Takata Tošio koji je imao 62 godine kada je od komšija pozajmio bicikl, a zatim se odvezao do policijske stanice, tvrdeći da ga je ukrao.
Za takvo djelo japanski sud kaznio ga je sa godinu dana zatvora, što je Takata i želio.
“Počinio sam krivična djela, jer sam bio siromašan. Želio sam da živim besplatno, pa makar iza rešetaka”, rekao je on za BBC.
Nakon što mu je kazna istekla, postao je višestruki prestupnik, kako bi izbjegao siromaštvo, ali mnogi se na taj potez odlučuju samo kako bi pronašli društvo.
Akijo, koja ima 81 godinu, služi kaznu zbog krađe hrane iz prodavnice.
“U ovom zatvoru ima jako dobrih ljudi. Možda je ovaj život najstabilniji za mene”, rekla je ona nedavno za BBC.
Društvo koje dobijaju u zatvoru je uz redovne obroke, besplatnu zdravstvenu njegu i brigu o starima glavni razlog zbog kog se žene poput Akijo vraćaju u zatvore, prenosi Euronews.
“Ima i ljudi koji tvrde da bi plaćali 20.000 ili 30.000 jena, odnosno od 130 do 190 dolara, ako bi ovdje mogli da žive zauvijek”, kaže Takajoši Širanaga, jedan od čuvara u Točigi ženskom zatvoru, koji se nalazi sjeverno od Tokija.
Dok su u zatvoru, oni mogu da dobiju besplatnu zdravstvenu njegu, koju moraju da plate, ako izađu, zato mnogi žele da ostanu što je duže moguće, kaže Širanaga.
Za mnoge je to put ka preživljavanju. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) izvještava da 20 odsto ljudi starijih od 65 godina u Japanu živi u siromaštvu.
Krađa je najčešći razlog zbog kog ta kategorija stanovništva završi u zatvoru, a prema podacima iz 2022. to važi i za 80 odsto zatvorenica koje su iza rešetaka završile u šezdesetim godinama života.
Akijo je takođe među njima. Ona je u šezdesetim godinama ostala bez novca, ali i bez podrške porodice. Nedugo prije nego što će završiti u zatvoru, njen 43-godišnji sin ju je izbacio iz kuće. Od tada je prošlo 20 godina, koje je ona uglavnom provela zatvorena.
“Više me nije bilo briga šta će se desiti. Mislila sam: ‘Moj život nema svrhu. Samo želim da umrem'”, prisjeća se ona.
Druga zatvorenica “Joko” (51) ne spada u tu kategoriju. Ova žena, koju je CNN predstavio pod pseudonimom, zbog narkotika je završila u zatvoru pet puta u posljednjih 25 godina, a kaže da je za to vrijeme primijetila da zatvorenici postaju sve stariji.
“Neki ljudi namjerno rade loše stvari, kako bi bili uhvaćeni i ponovo završili u zatvoru, ako im ponestane novca”, kaže ona.
U mnogim slučajevima, riječ je o krađi hrane, u vrijednosti manjoj od 20 dolara.
Majkl Njuman, australijski demograf i nekadašnji rukovodilac konsultantske firme sa sedištem u Tokiju, kaže da je razlog taj što su penzije u Japanu “bijedne”.
Ranije se očekivalo da djeca brinu o svojim roditeljima u njihovoj starosti, ali u vrijeme kada mnogi od njih napuštaju selo u potrazi za ekonomskom stabilnošću, o starijem stanovništvu nema ko da brine. “Stari ljudi koji žive od penzija ne žele da budu teret svojoj djeci. Ako ne mogu da žive od penzije, smatraju da je jedini način da ne postanu teret taj da pobjegnu u zatvor”, rekao je Njuman za BBC.
On je izračunao da postoje i mnogo efikasniji načini da država povede brigu o starima.
“Procijenili smo troškove potrebne za izgradnju industrijske i rezidencijalne zajednice za starije. U zamjenu za polovinu penzije, stari bi mogli da dobiju hranu, stan i medicinsku njegu. Mogli bi da uživaju u karaokama i igrama sa drugim stanovnicima i žive relativno slobodno. Trošak bi bio daleko manji od onoga što država trenutno troši”, rekao je on.
Naime, u izvještaju koji je napisao 2016, istakao je da ako je kazna za krađu sendviča vrijednog nešto više od jednog dolara dvije godine zatvora, država na tu kaznu potroši skoro 540.000 dolara novca obveznika.
Primjer je hipotetički, ali je jedan višestruki prestupnik dokaz da se tako nešto zaista dešava. Ukrao je teglicu čili papričica koja je koštala oko dva dolara, a osuđen na dvije godine, iako je to bio tek drugi put da počini takvo krivično djelo.
S godinama kazne u Japanu postaju još strože za takva djela. Tako Šo Masajuki, pomoćnik direktora Kazneno-popravnog zavoda pri Ministarstvu pravde, kaže da u zatvor može da se ode i zbog krađe parčeta hljeba.
“Zato je potrebno da naučimo zatvorenike kako da žive u društvu i bez krivičnih djela”, kaže on.
Nezavisne.com (Foto: arhiva)