Višedecenijski spor o transkripciji španskih ch i z na srpski jezik ne nudi odgovor na pitanje zašto se Ibisa (Ibiza), ili – poštujući pravopisnu normu, Ibiza – kod nas najčešće izgovara kao Ibica. Dileme ćemo vjerovatno rešiti kad ovo ostrvo postane uobičajeno ljetovalište za govornike srpskog jezika i, tako odomaćeno, njegovo ime “zasluži” ulazak u Rečnik.
Ime ostrva Ibiza Španci izgovaraju Ibisa, što je u skladu sa transkripcijom koju preporučuju ugledni hispanisti. Prema Pravopisu, pak, ime ovog ostrva prenosilo bi se kao – Ibiza.
A šta je s tako dobro poznatom Ibicom, ustaljenim oblikom koji koriste turističke agencije, ali i većina ljudi u svakodnevnoj komunikaciji?
Budući da ime ovog balearskog ostrva nije navedeno ni u jednom rječniku, možda postoji mogućnost da taj oblik bude prihvaćen? Trebalo bi samo utvrditi stepen “ustaljenosti” i ukorijenjenosti oblika Ibica i nedoumica više ne bi bilo.
Ipak, nedoumice o transkripciji španskih ch i z traju decenijama, pa i cio vijek, iako je s prvim prevodima sa španskog jezika uspostavljen transkripcioni sistem koji je, u načelu, preporučio i Pravopis Aleksandra Belića iz 1923. godine:
“Prema osnovnom principu našeg pravopisa – da se reči pišu onako kako se izgovaraju – treba i reči iz stranih jezika pisati onako kako se izgovaraju”.
Španskom manje prostora nego drugim jezicima
U Pravopisu iz 1960. španskom jeziku dato je manje prostora nego drugim jezicima.
Ni pri izradi Pravopisa iz 1993, kako navode sa Katedre za iberijske studije, “nije konsultovan nijedan hispanista, niti su ozbiljnije uzimana u obzir rešenja koja su primenjivali naši pisci (I. Andrić, I. Sekulić), stariji prevodioci (Gardić, Košutić), začetnica naučne hispanistike u Srbiji Ljiljana Pavlović Samurović i gotovo svi stručnjaci za španski jezik”.
Njihovo istraživanje je pokazalo da proteklih decenija autori Pravopisa nisu uvažili ni rješenja Ivana Klajna, koji je u nekolikim studijama predočio određena rješenja.
Hispanisti su uvjereni da je neophodna revizija postojećih pravila transkripcije, između ostalog i zato što u hispanskim zemljama ne postoje glasovi č i z: “Naš je predlog da se španske grafeme ch i z transkribuju prema glasovnim ekvivalentima koji postoje u srpskom jeziku i odgovaraju izvorniku, a to su ć i s” (samim tim, prezime Sanchez pravilno bi se transkribovalo kao Sanćes).
Pravopis, međutim, određuje da je “realnije i praktičnije ako Z uzmemo i kao normu, ne uzimajući u obzir izgovorno izjednačenje sa S, osim ispred bezvučnih suglasnika” i u izuzecima, ustaljenim oblicima (Saragosa – Zaragoza; a ima i dubleta: Pérez – Perez i Peres, González – Gonzales i Gonsales).
I hispanisti su saglasni da ustaljene i odavno ukorijenjene oblike, kao što su Čile, čivava, Sančo (iz Don Kihota), ne treba preinačavati, kao ni Havanu i Honduras, koji se u originalu izgovaraju bez “h”, ili Argentinu, čije izvorno ime glasi Arhentina.
Otkud Ibica
Ipak, višedecenijski spor o transkripciji španskih ch i z na srpski jezik obiju, ili triju, strana ne nudi odgovor na pitanje iz naslova teksta: Zašto se Ibisa (Ibiza), ili – poštujući pravopisnu normu, Ibiza – kod nas najčešće izgovara kao Ibica.
Odgovor je vjerovatno u preuzimanju imena iz drugih jezika, komšijskih, a ne iz kastiljanskog.
Od susjeda Mađara preuzeli smo i ime za Vin (nem. Wien, bečkim dijalektom Wean) – Beč (Bécs). Međutim, od njih nismo preuzeli ime ostrva borova (ili bogova ako hoćete): za njih je Ibiza – Ibiza; Rumuni je izgovaraju kao Ibica; Bugari – Ibisa; Italijani – Ibicza (Ibìẓa), Ivica (Iviza) i Evica (Eviza); Nemci Ibica, Rusi – Ivisa i Ibica; Englezi Ajbisa, Francuzi – Ibiza, Ukrajinci kao Ibisa, Ibica ili Ejvisa (prema katal. Eivissa)…
Dakle, za odstupanje od izvornog izgovora imena balearskog ostrva možemo da “okrivimo” i Rumune, i Nemce, i Ruse.
Za utjehu je da barem nema spora oko imena Gabrijela Garsije Markesa.
A što se ljetovanja tiče, bar za sada, podjednako ćete uživati i na Ibizi, i na Ibisi, i na Ibici – ukoliko to možete da priuštite.
Dileme ćemo vjerovatno riešiti kad ovo ostrvo postane uobičajeno letovalište za govornike srpskog jezika i, tako odomaćeno, njegovo ime “zasluži” ulazak u rečnik. Na to ćemo, kako stvari stoje, čekati malo duže, pa bar vremena za dogovor imamo napretek.
(RTS)