“Međunarodna zajednica u BiH ne progovara ni riječ. Ćuti visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji je trebalo među prvima da reaguje i podrži sankcionisanje ratnih zločina. Ćute i predstavnici ambasada koji su se uvijek, među prvima, javljali da komentarišu događaje i političke stavove, čak i kad oni nisu imali nikakvu specifičnu težinu”, rekla je Majkićeva.
Ona je upitala zašto ćuti Incko, koji je uvijek među prvima kada je riječ o osudi pripadnika srpskog naroda, i zašto strani ambasadori ne mogu izgovoriti bar kurtoaznu rečenicu da treba sankcionisati sve zločine i da pravda treba biti svima podjednako dostupna.
“Zašto ćuti OEBS? Zar je demokratski standard kada se prvi parlamentarac dovodi u vezu sa strašnim zločinima u proteklom ratu, koje nije spriječio, prijavio niti zatražio njihovo procesuiranje? Zar takvi ljudi mogu predstavljati najviši zakonodavni organ jedne zemlje?”, upitala je Majkićeva.
Ona je prozvala i nevladin sektor koji, kako je rekla, drži silna predavanja o ljudskim pravima, a tu lekciju zaboravi samo na pomen riječi srpske žrtve.
Majkićeva je naglasila da je Mirsad Kebo predajom dokumentacije, tim ljudskim činom razbio mnoge stereotipe i zablude rata, te osvijetlio mračno poglavlje zločina nad Srbima, koji ni do danas nisu procesuirani.
“Mirsad Kebo, hrabro i bez zadrške govori o onima koji su najodgovorniji za stradanje Srba, za dovođenje mudžahedina u BiH, za prikupljanje novca za `sveti rat`. Malo je onih koji su mogli ostati indiferentni na sve što se moglo čuti o vinovnicima i strašnim nedjelima nad Srbima”, ocijenila je Majkićeva.
Majkićeva smatra da Mirsad Kebo, ovim svojim postupcima, daje nemjerljiv doprinos pomirenju u BiH.
“Kebinim djelovanjem će se dokazati da navijački odnos međunarodne zajednice u BiH za Bošnjake, a konstantno protiv Srba ne može izdržati testiranje vremena”, ocijenila je Majkićeva.
Konačno se, kaže ona, pojavio tračak nade da će se, možda, doći do istine o stradanju 84 zarobljena srpska vojnika i civila prilikom pada Vozuće, koji su odvedeni u logor mudžahedina u Kamenici, gdje su svirepo mučeni i ubijani.
Ona je upitala da li će konačno, poslije 20 godina, biti poznato ko je odgovoran za zločine odsjecanjem glave Momiru Mitroviću, Predragu Kneževiću i Gojku Vučiću prilikom napada na Vozuću.
Majkićeva je istakla da pravosuđe BiH, u koje malo ko danas vjeruje, treba tek da dokaže da li je pravda svima dostupna.
“A baš tu je najveća odgovornost međunarodne zajednice, jer je upravo ona davala konačnu riječ kako u pogledu nametanja zakona, tako i u pogledu izbora čelnih ljudi Suda i Tužilaštva BiH. Zato još teže pada ovo ćutanje međunarodnih predstavnika”, navela je Majkićeva.
Ona je ocijenila da tranzicijska pravda u BiH nije nikada provedena, jer je postojala opasnost od promjene slike u ogledalu, koja se upravo sada dešava.
Majkićeva je naglasila da se pravosuđe BiH, za koje je najodgovornija međunarodna zajednica, raspada u vlastitoj nesposobnosti.
“Događaji, poput nedavnog napada terorista u Parizu, nalažu odgovornost svih, pa i međunarodne zajednice. Zato je potrebno hitno dobiti odgovor na pitanje – zašto ćute Incko i strane dilomate”, zaključila je Majkićeva.