Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin izjavio je da ubijena srpska djeca u izbjegličkoj koloni zaslužuju pravdu i naglasio da je jasno da zakonita i pravilna presuda nije imperativ za Zagreb i zato insistira da se samo sudi u Hrvatskoj i jedino od hrvatskih sudija.
On je naveo da univerzalna jurisdikcija nije nikakav izum Srbije, te da Beograd, za razliku od Hrvatske, izvršava sve svoje međunarodne obaveze i sprovodi pravdu kako se i obavezao.
– To je naša obaveza, a ne nekakav hir kako to Hrvatska sada želi da prikaže. Stoga, naša država ima sva prava da podigne optužnicu protiv pripadnika Hrvatske vojske koji su počinili zločin nad Srbima, baš kao što su to učinile Norveška i Švedska kojima Hrvatska nije uputila nijednu vrstu prigovora – rekao je Vulin.
On je podsjetio da je 2011. godine Norveška osudila na osam godina zatvora Mirsada Repka, državljanina BiH, zbog zločina nad ratnim zarobljenicima u logoru za Srbe u Dretelju pored Čapljine, dok je Švedska 2013. godine na pet godina osudila Ahmeta Makitana, pripadnika hrvatskih oružanih snaga, takođe, zbog zločina nad ratnim zarobljenicima u istom logoru.
– A, zašto Hrvatska ovim državama ne prigovara za to što su sudili njihovim državljanima za zločine nad Srbima u BiH? Pa, upravo zbog pravila o univerzalnoj jurisdikciji – naveo je Vulin u autorskom tekstu za Večernje novosti.
Prema njegovim riječima, sasvim je jasno zašto Zagreb stalno insistira da se sudi u Hrvatskoj i jedino od njihovih sudija.
– Evo odgovora kroz slikovit primer. Hrvatskoj je Srbija ustupila predmet istrage protiv pripadnika specijalne jedinice hrvatske vojske `Alfa` za masakr ratnih zarobljenika na prevoju Mali Alan i oni od tada, evo već 12 godina, vode istragu, iako je u Beogradu ona bila uspešno završena. Valjda čekajući da pomru i svedoci i izvršioci. Toliko o tome kako bi oni da ponovo sude – rekao je Vulin.
On je naglasio da pitanje svih pitanja ne treba da bude gdje se sudi, u Beogradu, Zagrebu, Londonu, Hagu ili Minhenu, već kako se sudi.
– Iako je imperativ zakonita i pravilna presuda, jasno je da to nije imperativ i Zagrebu i zato insistira da se samo sudi u Hrvatskoj i jedino od njenih sudija. Kako to da Hrvatska, recimo, može da hapsi i sudi državljaninu druge države, Srbinu iz Banjaluke za delo izvršeno na teritoriji BiH, a Srbija u slučaju raketiranje izbegličke kolone ne može? – upitao je Vulin.
Vulin je naveo da Tužilaštvo BiH od 2005. godine vodi istragu za zločin na Petrovačkoj cesti, ali punih 17 godina Hrvatska odbija svaki vid saradnje.
On je podsjetio i da je Vlada Hrvatske 3. juna 2015. donijela zaključak kojim nalaže Ministarstvu pravde da odbija pružanje međunarodne pravne pomoći u postupcima ratnih zločina protiv njihovih oficira po zahtjevu BiH, te da je u Hrvatskoj na snazi Zakon o ništavosti presuda i drugih akata pravosudnih organa Srbije o ratnim zločinima.
– Oštećeni u predmetu `Raketiranje izbegličkih kolona` se nalaze u Srbiji i njeni su državljani. Tužilaštvo Srbije je sa svojim službama pribavilo dokaze o načinu izvršenja zločina i o ličnostima odgovornih. Srbija je podigla optužnicu i sudiće za ovo strašno nedelo, zato što ubijeni srpski narod na Petrovačkoj cesti zaslužuje pravdu, zato što četvoro ubijene srpske dece i ubijena mlada devojka od 20 godina, koja je bila u drugom stanju, zaslužuju mir i pravdu – rekao je Vulin.
Tužilaštvo Srbije za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv četiri visoka oficira Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima, jer su u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca, kao i u mjestu Svodna kod Novog Grada u Republici Srpskoj.
Na Petrovačkoj cesti, između Bosanskog Petrovca i Ključa, avion hrvatskog ratnog vazduhoplovstva “mig 21” je 7. avgusta 1995. godine bombardovao izbjegličku kolonu Srba iz Republike Srpske Krajine i tada je poginulo devet civila, među kojima četvoro djece i dvadesetogodišnja trudnica, dok je 24 ranjeno.
Akcija “Oluja” je najveće i jedno od najsurovijih etničkih čišćenja na području bivše Јugoslavije tokom devedesetih godina prošlog vijeka. U akciji “Oluja” u avgustu 1995. godine sa vjekovnih ognjišta protjerano je više od 220.000 Srba, a poginulo je i nestalo njih 1.877, od kojih je 65 odsto civila.
(SRNA)