Prva srpska dobrovoljačka jedinica i Prvi udarni bataljon Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske ’’Vukovi sa Vučijaka’’ obilježili su 33. godinu od osnivanja. Svečanim postrojavanjem i odavanjem pomena kod spomen sobe u prnjavorskom mjestu Vučijak, demobilisani borci prisjetili su se ratnih dana i perioda odbrane Republike Srpske.
Onima koji su svojom borbm proslavili svoj kraj ali i Vojsku Republike Srpske, čast je odao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik a sa Vučijaka poslata poruka kako se ime ove hrabre formacije, ne smije zaboraviti.
Iako je od te davne 1991.godine i postrojavanja prve grupe koja je hrabrim korakom i nošena odvažnošću otišla u Slavoniju a kasnije i putem drugih ratišta, prošlo mnogo, stroj u kojem se i danas danas nalaze nekadašnji pripadnici Vukova sa Vučijaka pun je ponosa u kojem se miješa sjeta i emocije na dane rata.
Pamte se sve bitke i okršaji ali i oni koji sa njima nisu u stroju a koji su ostali na braniku otadžbine od Zapadne Slavonije, Koridora pa kasnije Oraškog, Ozrenskog i Vozućkog ratišta. Na učešće u jedinici sa pomiješanim utiscima priča i nekadašnji pripadnik Željko Cvijanović koji je ponosan na sve svoje saborce.
” Nikada neću zaboraviti naše saborce i braću sa kojima sam se borio kao ni trenutke i mjesta na kojima su se odvijale borbe. Radujem što smo tokom rata imali častan i ponosan ratni put i da smo uspjeli u svim akcijama u kojima smo učestvovali. Ja sam ponosan na takvu jedinicu i ljude. Gdje god je trebalo bili smo prvi jer smo i nosili ime udarni bataljon ”,rekao je Cvijanović.
Među prvima koji su se tada nalazili u stroju bio je i Drago Petrović.
” Kada smo se vratili nakon specijalizovane obuke u Kninu u tadašnjoj Republici Srpskoj Krajini, 22. juna 1991.godine je i formirana jedinica. Nakon toga smo krenuli na osvajanje televizijskog releja na Kozari a nakon toga će uslijediti i Zapadna Slavonija a po povratku preko Save, otići ćemo prema Derventi i Koridoru. Ja sam nakon pogibije komandanta, prešao u Prvu prnjavorsku brigadu. Na svoj i ratni put mojih drugova se ponosim ”,rekao je Petrović.
Da se ime Veljke Milankovića ne zaboravlja navodi i bivši pripadnik jedinice Miloš Moravac navodeći kako je riječ o čovjeku koji je, jedan od rijetkih u teškim vremenima za srpski narod, imao hrabrost da stane na branik otadžbine i pomogne ugroženom srpskom narodu.
” To je osoba i ličnost koja se rijetko rađa među Srbima. On možda nije bio neko ko se kroz svoj život pripremao kroz vojni i policijski poziv ali je ipak u nekim okolnostima nesreće i stradanja preuzeo veliku ulogu i poveo ljude u borbu. On će za mene ostati heroj i po tome ću ga pamtiti ”,rekao je Moravac.
A vidjeti se nakon dugo vremena, za mnoge demobilisane borce je poseban osjećaj. Iako neki od njih sa više ili manje emocija pričaju o ratnim zbivanjima i akcijama, srce najviše zaigra kada se spomene jedno ime a to je Veljko Milanković koji ih je vodio sve do svoje tragične pogibije 1993,godine. O komandantu sve riječi hvale ima i nekadašnji pripadnik jedinice Novak Jagodić.
” Da nije bilo Velje nebi bilo ovdje ništa a posebno nebi bilo Srba. On je početak jedne slavne priče i jedan junak o kojem se može čitati u knjigama istorije ”,rekao je Jagodić.
Na ime slavnog komandanta i onih koje je hrabro vodio i koji su se borili za mir i prosperitet ovih ponosa, ponosan je i njegov sin Slaviša Milanković koji pored funkcije zamjenika gradonačelnika pokušava očuvati imena heroja.
Kao predsjendik Udruženja ”Vukovi sa Vučijaka” podsjeća kako se nikada ne smije zaboraviti ime kako njegovog oca ali i jedinice kojom je komandovao.
” Svi pripadnici ovog udruženja kojeg čine pripadnici ove jedinice i porodice poginulih boraca koji su bili u ovoj jedinici uvijek dijele podijeljene osjećaje tuge i ponosa. Ti naši očevi, stričevi, ujaci, rođaci i ostali bili su jedni hrabri dobrovoljci koji su se svjesno žrtvovali za slobodu. Bez njih ne bi bilo ni Republike Srpske a ni Prnjavora ”,rekao je Milanković.
Svečanom postrojavanju prisustvovao je i predsjednik Srpske koji se ovih hrabrim borcima zahvalio na odvažnost da među prvima krenu u ratni vihor. Slaže se kako savremene Srpske kao ni njihovog Prnjavora ne bilo bez njihovih žrtava.
” Očigledno je da bi stavri drugčije bile da nije bilo slavne jedinice ”Vukovi sa Vučijaka”. Oni su bili momci koji su među prvima osjetili opasnost i koji su se samoorganizovali i pokušavali tu inicijativu prenijeti i na druge. U svakom slučaju, ova jedinica je odigrala veliku ulogu i čast svim pripadnicima ove jedinice posebno onima koji su poginuli u odbrani srpskog naroda. Oni nisu oklijevali nikada u borbi jer im to i ime govori a u pitanju je Prvi udarni bataljon. Oni su sjedočanost da Srpska živi i da se ona i danas mora braniti ”,rekao je Dodik.
Da se u Prnjavoru uvijek sa ponosom priča o ”Vukovima” i njihovom ratnom putu navodi i prvi čovjek grada Darko Tomaš. Podsjeća kako je obaveza novih generacija da čuvaju sjećanje na heroje.
” Čast je biti na Vučijaku koji je jedno slavno mjesto za nas ovdje u našoj lokalnoj zajendici jer tu u blizini pored ove spomen-sobe koja je nekada bila štab ovih hrabrih ljudi se nalazi i spomen hram za sve naše poginule sugrađane. Prnjavor je dao veliku žrtvu za stvaranje Srpske i to čak 626 boraca. Kada se uzmu statistički podaci, Prnjavor je druga lokalna zajednica u Srpskoj po broju poginulih o Odbrambeeno-otadžbinskom ratu. ”,rekao je Tomaš.
U spomen sobi na Vučijako obavljen je pomen za 43 poginula pripadnika ove jedinice. Inače, godinu dana nakon formiranja, dobrovoljačka jedinica Vukovi sa Vučijaka odlukom Prvog Krajiškog korpusa 1992.godine, postaje i prvi udarni bataljon. Kroz prvu jedinicu prošlo je oko 1.000 boraca.
TV K3