On je poručio da čitav svijet mora da nađe način da se izbori s terorizmom i osigura normalan i bezbjedan život svih ljudi, kako onih u Parizu, tako i onih u Siriji.
Vučić je, u autorskom tekstu u listu “Alo”, citirajući riječi proroka Muhameda, istakao da Srbija, kroz koju je prošlo stotine hiljada izbjeglica, to pokušava da radi od onog trenutka kada su se, držeći djecu i zavežljaje u rukama, na njenim granicama pojavile prve žrtve iste pošasti koja je napala Pariz.
“Nikakva podjela na bolje i lošije nije prihvatljiva. Arap nema prednosti nad ne-Arapom niti ne-Arap nad Arapom! Bijelac nije bolji od crnca niti crnac od bijelca. Jedino što je važno je bogobojaznost i lični kvalitet. Boja i vjerovanje ne igraju nikakvu ulogu. Sva ljudska bića su potomci Adema i Adem je, zaista, predak svih njih”, citirao je Vučić riječi proroka Muhameda izgovorene mnogo prije 26. avgusta 1789. godine i Deklaracije o pravima čovjeka i građanina, koja je proklamovala, suštinski, isto – da se “ljudi rađaju i žive slobodno i jednaki u pravima”.
Prema njegovim riječima, i te prorokove reči su dokaz da se, prije tri dana, u Parizu, nisu sukobili islam i civilizacijske vrijednosti nastale u Francuskoj revoluciji, nego, upravo suprotno, da su tog petka sve religije i sve vrijednosti bile žrtve besmislenog terora, oslobođenog svake vjere, a najviše one u život, pravdu i jednakost.
“I mislim da je to prva stvar koju, poslije najiskrenijeg saucešća žrtvama, Francuskoj i cijelom svijetu, treba danas reći”, rekao je Vučić.
On je dodao da je svako ko pokuša da krivicu za parisku tragediju iskoristi za širenje mržnje prema Muslimanima i islamu, na istom, krvavom putu, kao i oni koji su pucali na nedužne ljude u pariskom kambodžanskom restoranu, ili na posjetioce koncerta u dvorani Bataklan.
“Zaustaviti mržnju, to je prvi zadatak, svih nas, poslije Pariza, ali i Bejruta. Istovremeno, čitav svijet mora da nađe način da se izbori s terorizmom i da osigura normalan i bezbjedan život svih ljudi. I onih u Parizu i onih u Siriji”, rekao je Vučić.
On je istakao da Srbija, kroz koju je prošlo stotine hiljada izbjeglica, to pokušava da radi od onog trenutka kada su se, držeći djecu i zavežljaje u rukama, na njenim granicama pojavile prve žrtve iste pošasti koja je napala Pariz.
“Za nas su izbjeglice bile upravo to. Žrtve mržnje. I zato smo im pružili svu pomoć i omogućili im da bezbjedno i mirno prođu kroz našu zemlju”, naveo je premijer Srbije.
“Zato što mi znamo šta je mržnja i kakve posljedice ostavlja. Zato što smo iskusili i platili i sopstvenu i tuđu bezumnost. I zato što ne želimo da nam se to, ikada više, ponovi”, poduvukao je.
Vučić je u autorskom tekstu dodao i:
“Hoćemo da živimo u normalnoj, pristojnoj i stabilnoj zemlji. Hoćemo da se razumijemo i radimo sa susjedima, Bošnjacima i Muslimanima, i svima ostalim. Da radimo, rastemo, da se ničega ne plašimo i da omogućimo da se nas niko nikada više ne plaši. To je, na kraju, ideal svih religija. I Biblija i Kuran cijene život i cijene rad u istoj mjeri kao i sve deklaracije o ljudskim pravima, jednakosti, slobodi i nezavisnosti, nastale krajem 18. vijeka, u vrijeme stvaranja novog poretka”.
Jedina razlika je u tome, dodao je, što su sloboda i jednakost, pravo na život i rad, u jednom slučaju, dio božanskog, a u drugom – prirodnog prava.
“Mi poštujemo oba. I sve što smo u posljednje, skoro dvije godine, radili, bilo je na tom tragu. Sloboda, jednakost, život i rad. Nažalost, neki put nisam siguran da nas je Srbija dobro razumjela. I, neki put, izgleda mi da ovdje nikakav dobitak ne može da zadovolji bilo koga, nikakav napredak, korak napred, rezultat”, porimjećuje Vučić.
On je dodao da se čini kao “da smo spremniji da nemamo i mrzimo i sebe i druge nego da se obradujemo onome što smo, sami, uspjeli da napravimo”.
“A uspjeli smo da očuvamo, u duboko polarizovanom i sukobljenom svijetu, stabilnu i mirnu zemlju. Uspjeli smo da živimo, sarađujemo, radimo i pomažemo se sa susjedima. Da izađemo iz duboke krize i krenemo, bar korak, napred. Da zaradimo, stvorimo i uštedimo dovoljno, da dio toga možemo da podijelimo”, rekao je Vučić.
On je naveo i da zna da to nije mnogo, ali ne zna, niti će ikada znati, zašto postoji tolika spremnost da se pljune na ono što je urađeno.
“Kao da nam to ne treba. Rad, stabilnost, mir, jednakost. Kao da bi, ponovo, da se sa svim tim poigramo i odbacimo za račun bjede, rata i sveopšte otimačine. Zato, kod nas nikada nisu dovoljni racionalni pokazatelji uspjeha i napretka. Vjera u budućnost i vjera u sopstveni rad gotovo da ne stanuju kod nas”, rekao je on.
Vučić kaže da zato ni potvrde MMF-a, Svjetske banke i svih drugih da se Srbija nalazi na dobrom putu nisu dovoljne da ubijede sve one kojima je vjerovanje u nemoguće, a ne u stvarni rad, postalo matrica javnog djelovanja.
“A upravo to rade, često i nesvjesno, oni koji danas ne vide da je, i ovo za neke malo, za neke i više od toga, povećanje plata i penzija, prije svega nacin da nastavimo da razvijamo sopstvenu zemlju, da je oporavljamo i da joj, kao krajnji rezultat, obezbijedimo sigurnost i stabilnost. Da nijednog sekunda ne ugrozimo naše javne finansije, prije svega, našu budućnost”, kaže Vučić.
Dodaje da to nije nikakva demagogija, bijedna i nerazvijena, siromašna i gladna Srbija može samo da mrzi i ratuje.
“Toliko smo valjda naučili. Da se iz zla ne izlazi praznim riječima, nego ozbiljnim radom. Da se mir i sigurnost ne obezbjeđuju ili, svakako, ne samo marševima i cvijećem, nego politikom koja vodi računa i o sebi i o susjedima. Onom politikom koja izbjeglice ne doživljava kao zločince, već kao žrtve”, rekao je on.
“I onom koja hoće da uloži i u Srebrenicu i u škole i domove zdravlja u Srbiji. A poslije više decenija propadanja, obnovićemo sve škole i bolnice, staračke domove i vrtiće iz naših izvora, našim novcem. No, neću to više da objašnjavam. Moj posao, danas, jeste da duboko žalim za svim žrtvama u Parizu i da nastavim da radim tako da Srbija, njeni građani, više nikada ne budu žrtve. Ni svoje ni tuđe mržnje”, napisao je Bučić u autorskom tekstu.
Na kraju teksta Vučić pita dali je dovoljan za to i odgovara da ne zna.
“Ali znam da se, po Kuranu, ljubav i mržnja – nasljeđuju. I da je kod nas to malo drugačije. Kod nas narod bira”, zaključio je Vučić.