Kako je rekao, svaki put na tom ga mjestu porazi banalnost samog zla, upitavši “da li su oni ubijali kako bi njihov narod postao bolji i kolika bi cifra ubijenih Srba zadovoljavala potrebe veće i bolje Hrvatske?”.
“Ja sa onima koji žele da budu banalni ne mogu da pomognem, a moj posao je da Srbija i Srpska ne budu takve, ni prosečne ni obične ni banale, da se suočimo sa sopstvenim greškama, zlom koje su drugi činili u naše ime, ali i da objasnimo koliko je važno braniti mir”, rekao je Vučić dodajući da ako budemo primorani znaćemo da sačuvamo naše, a “naša je sloboda je da budemo svoj na svome, ne tražeći bilo šta od drugih”.
On je kazao da u Hrvatskoj “i danas postoje oni koji žele da u njoj nema Srba” i njihovih kulturnih, vjerskih i ostalih obilježja, dodavši da Srbija želi i mora sa sarađuje “s normalnom Hrvatskom”, u kojoj ljude neće gledati po tome da li su drugi i drugačiji.
Kako je rekao, nije riječ samo o tome koliko je ljudi ubijeno, već da je to ubijanje zvanično bilo opravdano dopušteno i poželjno. “To je bila platforma države čiste krvi u kojoju će svaka nečista, odnosno srpska, jevrejska, romska…biti prolivena”, naveo je Vučić.
Kazao je da je ubijanje Srba bio master plan, državni i zvanični, za čitav jedan narod, zato što je neko imao platformu da će drugi narod, kada istrebi taj, nepodobni, neprijateljski, sam postati bolji, bogatiji i uspješniji.
“I to, ovde, i danas, niko ne sme da zaboravi. Da nije reč samo o tome koliko je ljudi ubijeno, nego o tome koliko ljudi su hteli da ubiju”, naveo je Vučić.
Naveo je i da je Jasenovac bio radni logor jer je u njemu posao bio smrt, što, kaže, znamo mi i zna čitav svijet.
Zato, kako je rekao, neko može da zaobiđe Gradinu i Jasenovac, da kači table sa ustaškim pozdravima na njih, ali da ne može da se pobjegne od banalnosti tog zla, od njegove običnosti i prosječnosti.
Podsjetio je pri tome da ministar u NDH Mile Budak danas ima ulicu u 15 gradova u evropskoj Hrvatskoj, a da je njegov program biom da trećinu Srba treba pobiti, trećinu pokrstiti i trećinu proterati, dok bi ostali bili samo zlo sećanje”.
Poručio je zato da svako ko živi u Hrvatskoj i ko hoće tu zemlju bez kola sa srpskim tablicama, bez srpskih proizvoda, čokoladica i bombona, bez srpskog imena, srpskih crkava, kulture, želi takvu zapravo prosječnu, običnu i banalnu Hrvatsku.
“I ja, tom i takvom, ne mogu da pomognem. To i nije moj posao. Njihov je. A moj posao, naš posao je da naša zemlja, da Srbija, i da, uz nju, i Republika Srpska, ne budu prosečne”, istakao je on.
NEZAVISNE NOVINE