Kako bi se na trenutak oživjela zaboravljena seoska poljoprivredna aktivnost pomoću koje se dobijalo žito, mještani Branešaca Gornjih kod Čelinca organizovali su ”Prvu branešku vršidbu”. Poretanjem stare vršalice, pojedini mještani su vratili stara sjećanja onim starijima dok su neke nove generacije imale priliku da nauče nešto iz istorije seoskog života.
Ovaj događaj okupio je mještane iz svih zaselaka dok su Branešce posjetili i ljudi iz drugih sela a sve kako bi na trenutak vidjeli, kako to radi vršalica za koju su mnogi mislili da je zauvijek nestala iz seoskih domaćinstava.
Jedan od idejnih organizatora vršidbe Milan Derajić podsjeća kako je ovo bila prilika da se mladi naraštaji upoznaju i da vide kako se prije radilo u selu i kako su naši očevi i djedovi obavljali vršidbu pšenice.
” Ova ideja je nastala još prije godinu dana gdje smo željeli da se malo sastanemo i oživimo stara sjećanja i da vratimo malo u život onu našu staru vršidbu. Ja imam djecu koja ovo nikada nisu vidjela i ne znaju šta je to pa sam želio njima ali i ostalima pokazati kako se nekada radilo i na koji se način dolazilo do hljeba. Mnoge novije generacije ovo nikada nisu vidjele dok su starije generacije već počele zaboravljati kako se nekada vršilo žito. I mene je lično minula želja da malo oživim vršidbu jer sam kao djete uvijek radio te poslove i pomagao starijima ”,rekao je Derajić.
Iako je riječ o vršalici koja nije radila preko 25 godina, mehanizam se uspješno pokrenuo dok su isto tako i snopovi vješto prošli dajući zrelo i čisto zlatno žito. A vršalicu su Derajići ljubomorno i brižno čuvali od zaborava prisjeća se Milan koji kaže da je kod njih još od 1987.godine.
” Ona je bila garažirana i a ja sam je uz pomoć porodice najviše oca i strica uspio malo doraditi i popraviti jer je na njoj nedostajalo nekih dijelova. Raduje me što ponovo radi. Ovo je jedna obična mašina poljske proizvodnje i nju je kupio moj djed Đurađ. Ovdje smo prikazali vršalicu koja vrše žito i nju pogoni traktor a pogonsku snagu joj daje preko jednog remena.”,rekao je Derajić.
Vršidba je posebno probudila nostalgiju kod onih koji su duboko zagazili u godine a i sada pamte seoske zadruge i vrijeme kada su prve vršalice stigle u sela. Radovan Repić iz sela Vršani dobro je upamtio jedno kako kaže teško ali lijepo vrijeme te se i danas sjeća kada je njegovo selo dobilo tri vršačice toko 50-ih godina prošlog vijeka.
” Sjećam se kao dijete da su tada iz Banjaluke u naše selo, stigle tri vršalice i tri arana koji su ih pokretali. Sve smo prevozili konjskom zapregom do sela. Sjećam se da su te mašine opsluživale Vršane, Šarince, Brezik, Čivčije i još nekoliko zaselaka. Putovalo se nekada dosta tokom ljeta i išlo od kuće do kuće od njive do njive kako bi se vršila pšenica. Prije nego što se dođe do vršalice trebalo je požeti snopove sa njiva onim starim srpovima. Onda se to skupljalo i dovozilo tamo gdje je bila vršalica koju je ospuživalo oko desetak ljudi. Dok sam radio oko vršalica ja sam najviše pravio plastove od slame i znao sam u jednom danu nekada napraviti i po deset plastova. Bila su to teška ali jedna lijepa vremena gdje su se ljudi družili i više veselili ”,rekao je Repić.
Ono što treba da budi prošlost i sačuva neke lijepe običaje podržao je i narodni poslanik i direktor UKC-a Srpske Vlado Đajić koji je rodom iz Branešaca. Prisjeća se da je kao mlad, redovno tokom vrelih ljetnih dana, odlazio u komšijama i prijateljima i pomagao uz vršalicu a to je učinio i sada. Zahvalan je što je uz ove poslove koje je radio sa svojom porodicom, odrastao i postao uspješan čovjek.
” Sjećam se i sada sam brzo radio na vršalici i da sam brzo kupio slamu i mnoge komšije su voljele da im dođem a to sam i sada malo simbolički odlučio uraditi. Važno je da čuvamo ove stvari i prenosimo ih na nove generacije. Drago mi je što sam ovdje sa starim društvom i prijateljima iz škole koji me i danas pamte a koji se kao i ja prisjećaju ovog posla. Ovdje su ljudi dobrodušni i dobronamjerni i spremni su jedni drugima pomoći. Uvijek se trudim da ih podržim i sretan sam što sam potekao iz ovog sela ”,rekao je Đajić.
A prošlost su oživjeli i stari predmeti koje mještani Branešaca čuvaju. Od starih predmeta za obradu, zemlje, drventa, kamena i drugih alatki pa sve do starih ekeltronskih uređaja, sve to ovi ljudi na kratko su iznijeli iz mraka svojih tavana i garaža. Naš sagovornik Radomir Popović kaže da ove predmete ne prepušta zaboravu.
” Ovdje sam prikazao sijačice, plugove, staru mrvačicu za kukuruz, srpove a tu su i stari tranzistori iz bivše Jugoslavije. Mnogi to ne znaju sačuvati i bacaju to a meni ti predmeti mnogo znače. Međutim kada čuju da neko kao što sam ja, ima hobi da to skuplja, onda i poklanaju te predmete. Većina ovih stvari je sakupljena a neki manji broj je ovoga i kupljen. Drago mi je što se omladina interesuje za ovo i što nas propituju kako su nekada radile ove mašine i pojedini uređaji ”,rekao je Popović.
Na ovom događaju, posao su imale i vrijedne domaćice koje su pripremile meke zaboravljene gastronomske specijalitete a koji i danas ostaju u seoskim domaćinstvima. Ukusni kolači, pite, kukuruze, presnaci, sirevi, kajmak i druga ukusna hrana privukla je veliku pažnju onih koji su gurmani.
Ovaj događaj pored mještana podržao je i Centar za razvoj i promociju poljoprivrede, turizma, kulture i sporta Branešci ali i opština Čelinac.
TV K3