Stravični detalji o krvavom pohodu trostrukog ubice Mehemeda Vukalića, ali i o strahovima porodica žrtava od puštanja ubice na slobodu nisu uvjerile Vrhovni sud FBiH u postojanje razloga za njegovim pritvorom.
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine 11. decembra ukinuo je rješenje Kantonalnog suda u Bihaću kojim je 29. novembra ove godine Mehemedu Vukaliću, trostrukom ubici iz Sanskog Mosta produžen pritvor u trajanju najduže dvije godine nakon potvrđivanja optužnice ili do nove odluke suda, saznaje Raport.
Vrhovni sud FBiH je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, a Kantonalni sud u Bihaću je već 13. decembra donio isto rješenje s kojim se Vukaliću produžava pritvor najduže na dvije godine.
Sada je pitanje kako će Vrhovni sud FBiH cijeniti postupanje Kantonalnog suda u Bihaću koje je faktički istovjetno onom koje je Vrhovni sud FBiH već jednom pobio.
Negirao krivicu
Stoga, s pravom postoji bojazan da bi se ubica troje nedužnih ljudi mogao naći na slobodi iako mu je pred Kantonalnim sudom u Bihaću već počelo suđenje za trostruko ubistvo.
Vukalić je juče pred Kantonalnim sudom u Bihaću negirao krivicu za trostruko ubistvo i za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iako je u prvobitnom iskazu tužiocima ispričao kako je ubio nevine ljude.
Podsjećamo da je Vukalić bio pomoćni radnik u Gimnaziji u Sanskom Mostu, te je 21. avgusta ove godine u prostorijama te škole ubio direktora Nijaza Halilovića, profesoricu engleskog jezika Gordanu Midžan i sekretarku škole Nisvetu Kljunić.
Nakon toga, Vukalić je pucao sebi u grudi, nanijevši si teške povrede, zbog čega se liječio u Univerzitetsko kliničkom centru Banjaluka, a kada je otpušten, određen mu je pritvor.
Ovaj slučaj potresao je ne samo Sanski Most, nego i čitavu Bosnu i Hercegovinu, a porodice, prijatelji i poznanici žrtava vjerovatno se nikada neće oporaviti zbog gubitka svojih najmilijih.
I dok se u nastavku suđenja Vukaliću očekuje da Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona ispita nekoliko desetina svjedoka i šest vještaka, te izvede veliki broj materijalnih dokaza, sada postoji opasnost da bi Vukalić na ročišta mogao dolaziti iz svog doma, a ne iz pritvora.
To bi bio do sada nezabilježen slučaj da se optuženi za trostruko ubistvo brani sa slobode i da se slobodno šeta ulicama Sanskog Mosta, a dodatno uznemirujuće zvuči i sama pretpostavka da bi Vukalića, mogli susretati i članovi porodica žrtava koje je on ubio.
Ono što je još zapanjujuće u ovom slučaju jeste da je Vrhovni sud FBiH uvažio obrazloženje Vukalićevih advokata zbog čega bi njihov branjenik trebao biti pušten na slobodu, uz određene mjere zabrane ili da se optuženom odredi kućni pritvor sa elektronskim nadzorom.
Ravni slučajevima iz rubrika ‘vjerovali ili ne’ su zahtjevi advokata koje je uvažio Vrhovni sud FBiH.
I laici su već naučili, da naročito u BiH, pravo i pravda nisu često na istoj strani, ali ispunjenje želja advokata i uvažavanje zahtjeva da se ukine pritvor čovjeku koji je u prvobitnom iskazu ispričao kako je ubio troje nedužnih ljudi i to u prisustvu brojnih svjedoka, zaista je zapanjujuće.
Uvažene su naime primjedbe Vukalićevih advokata da su prestali raniji razlozi i okolnosti da bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda i uznemirenju građana.
U prilog tome advokati Vukalića čak tvrde da je splasnuo interes javnosti i medija za ovo trostruko ubistvo, pa da zbog toga se ni Kantonalni sud u Bihaću ne može pozivati na ranija medijska izvještavanja o ovom slučaju.
U ovakvoj ocjeni, saglasan je i Vrhovni sud FBiH.
“A, ranije medijsko izvještavanje nije dovoljno za zaključak da bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda, kada je očito da protekom vremena to više nisu aktuelne okolnosti koje bi imale značaj koji im je dat u pobijanom rješenju. Ovi žalbeni navodi branitelja optuženog, po ocjeni ovog suda, dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostepenog suda da bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda”, naveo je Vrhovni sud FBiH u svom rješenju u koje je Raport imao uvid.
Ovakav stav Vrhovnog suda FBiH svakako može zabrinuti javnost, jer na osnovu čega je to Vrhovni sud procijenio da su advokati u pravu i s kojim je to parametrima utvrđeno da je ovaj slučaj zaboravljen i da više ne izaziva interes i pažnju javnosti?
Nevjerovatno obrazloženje Vrhovnog suda FBiH
Da li se na ovaj način šalje poruka da svaki optuženik za neko krivično djelo, može tražiti da se brani sa slobode , ukoliko o djelu koje je on počinio dovoljno često, po nečijoj procjeni ne izvještavaju mediji?
S druge strane Kantonalni sud u Bihaću je 13. decembra ponovo donoseći isto rješenje o pritvoru koje je Vrhovni sud FBiH već jednom pobio, iznio javnosti kako poznate činjenice, tako i do sada nepoznate detalje s kojima obrazlaže zbog čega Vukalić mora ostati u pritvoru.
Kantonalni sud u Bihaću je pojasnio da Tužilaštvo USK optužnicu protiv Vukalića temelji na velikom broju materijalnih dokaza.
Iako je začuđujuće da jedan kantonalni sud uopšte mora pojašnjavati Vrhovnom sudu FBiH da osnovana sumnja i optužbe za trostroko ubistvo spadaju u teška krivična djela, s obzirom na to da je Vrhovni sud FBiH ukinuo rješenje o pritvoru Vukaliću, onda je razaumljivo zbog čega je Kantonalni sud u Bihaću do u detalje opisao način izvršenja krivičnih djela koja se Vukaliću stavljaju na teret.
Prije svega, navedeno je da Tužilaštvo USK smatra da puštanjem na slobodu Mehemeda Vukalića može doći narušavanja javnog reda iz razloga što Amira Halilović, supruga ubijenog Nijaza Halilovića živi sama, što je ionako uznemirena, slabo spava i živi na samo oko dva kilometra udaljenosti od Vukalićeve kuće. Sami žive i roditelji njenog ubijenog supruga.
Međutim, pravni zastupnici optuženog Vukalića su naveli da Tužilaštvo USK nema dokaze da je opravdan strah Amire Halilović, da bi izlaskom na slobodu Vukalić mogao protiv nje nešto poduzeti.
Stravično je da je Vrhovni sud FBiH izlazeći u susret optuženom uvažio ovakav stav kojim se faktički poručuje da bi žrtva trebala prvo biti napadnuta, pa onda dokazati da je bila u pravu.
Naravno da smo i mi u medijima svjesni principa presumpcije nevinosti, ali ne može se ne primijetiti u ovom slučaju da je riječ je o čovjeku koji je ispričao kako i na koji način je ubio troje nevinih ljudi.
Nije teško za pretpostaviti da bi porodice, ali i drugi građani i to ne samo Sanskog Mosta, nego i drugih mjesta bili uznemireni i uplašeni kada bi osoba koja je prije četiri mjeseca u krvavom i uz to ničim izazvanom pohodu ubila troje ljude.
Kantonalni sud u Bihaću podsjeća da je jedan od dokaza Tužilaštva USK protiv Vukalića i zapisnik o njegovom ispitivanju od 24. septembra ove godine, sačinjen uz prisustvo njegovih branitelja.
Vukalić je tada rekao da je 21. avgusta 2024. godine, odvezao suprugu do butika u Sanskom Mostu u kojem radi.
Nakon toga, kako je ispričao trebao je da parkira vozilo, te je imao namjeru da da kupi sebi i supruzi po dvije kifle.
Tvrdio da je čuo glasove u glavi
Ali to nije učinio već je sjeo u svoje auto i prema datom iskazu, nakon desetak metara osjetio ogromne trnce u predjelu glavu i buku u ušima te se uputio u pravcu kuće.
Kada je došao do kuće uzeo je naoružanje koje je imao i to automatsku pušku i dva redenika municije za koja misli da su oba bila puna.
Vukalić je ispričao da je pušku koju je držao sakrivenu i zamotanu u peškir na spratu kuće, dobio od oca koji je ranije preminuo.
Prema iskazu datom Tužilaštvu USK nešto više od mjesec nakon što je napravio masakr u školi u Sanskom Mostu, Vukalić je ispričao da je dok je držao pušku osjećao trnce i buku u ušima i nešto mu je govorilo ‘požuri’.
Rekao je s tom puškom došao do škole, ne sjeća se gdje je parkirao, te da je imao iste trnce i brujanje u ušima i iste glasove.
U školu je ušao sa puškom koja je bila zamotana u peškir, a tvrdio je da se ne sjeća na koja je vrata ušao, da li na vrata Gimnazije ili Mješovite škole koje su u istoj zgradi.
Vukalić je tužiocima ispričao da se sjeća da je ušao u kancelariju direktora Nijaza Halilovića i jednostavno pritisnuo obarač i ispucao nekoliko metaka.
Naveo je da je i dalje imao trnce u glavi, buku u ušima i da je čuo riječi ‘brže, brže’.
Rekao je da je s istim osjećajima i simptomima otišao je do Nisvete Kljunić i pritisnuo obarač i ispucao u nju nekoliko metaka.
Nakon toga se, kako je rekao u iskazu s istim simptomima i riječima uputio do kabineta Asima Crnkića gdje je zatekao Gordanu Midžan i u nju ispalio nekoliko metaka.
Poslije toga je, riječi su Vukalića date tužiteljima USK došao u prostoriju za tehničko osoblje i kada je spoznao šta je uradio uperio pušku u sebe da izvrši samoubistvo i to u pravcu srca jer je želio da sebe liši života, ali se ne sjeća koliko je metaka tad ispalio.
Takođe, posebno je izjavio da nije bilo posebnog razloga da Nijaza Halilovića, Nisvetu Kljunić i Gordanu Midžan liši života, zbog čega mu je žao, a zbog čega je pokušao i sebe lišiti života.
Kantonalni sud u Bihaću je u obrazloženju naveo i iskaze svjedoka u ovom predmetu, te ogroman broj materijalnih dokaza prikupljenih nakon tragedije.
Više svjedoka je vidjelo Vukalića kada je u školu unio pušku, u neke od njih je takođe nišanio, ali nije pucao. U trenutku kada je krenuo u krvavi pohod u školi je bilo oko 40 učenika koji su bili na polaganju popravnih ispita.
Svjedok ubistva profesorice Gordane Midžan koji u kobnog dana s njom razgovarao u svom kabinetu, ispričao je da su čuli tog dana pucnjeve u školi, te da sje ubrzo nakon toga u njegov kabinet ušao Vukalić u koji je u ruci držao pušku i ništa ne govoreći podigao je pušku, uzeo u obje ruke i sa ulaznih vrata okrenuo pušku prema Gordani Midžan i krenuo da puca.
Vratio se da ponovo puca u direktora škole
“Ispalio je nekoliko metaka i profesorica Gordana se samo srušila na pod i ležala licem okrenutim prema podu te je Mehemed Vukalić opet okrenuo pušku prema njoj dok je ležala i ispalio još hitaca u njeno tijelo”, stoji u aktu Kantonalnog suda Bihać u koji je Raport imao uvid.
Iz iskaza drugog svjedoka utvrđeno je da je na dan masakra više uposlenika škole sjedilo na sofi blizu zbornice kada su ugledali Mehemeda Vukalića kako ide sa puškom spuštenom prema tlu, pogledao je u njihovom pravcu te mu je jedan od prisutnih rekao ‘zašto hodaš sa puškom po školi?’.
Tada je Vukalić podigao pušku i usmjerio u njegovom pravcu, a kako su vrata od kancelarije direktora Nijaza Halilović nalazila sa desne strane tog čovjeka, Vukalić je ponovno spustio pušku i ušao u kancelariju Halilovića.
“I dok je ušao u kancelariju čuo se pucanj, prvo jedan, a zatim odmah i drugi, te su svi bili zatečeni i počeli da bježe prema zbornici, međutim zbornica je bila zatvorena te su oni lupali panično po vratima i prilikom ulaska u zbornicu čula se još dva pucnja, sakrili su se ispod stolova”, navodi se u rješenju Kantonalnog suda Bihać.
Drugi svjedok je ispričao da je ulaskom u kancelariju direktora Halilovića vidio da on leži u lokvi krvi. Halilović je davao znakove života i jaukao, svjedok je pokušao da zaustavi krv jer je vidio rane na predjelu stomaka, a odmah zatim u prostorije je ušao Vukalić i ispalio još dva metka u Nijaza Halilović koji je ležao na podu.
Jedan od svjedoka je ispričao da je ulaskom u kancelariju sekretarke Nisvete Kljunić vidio da ona sjedi u svojoj radnoj stolici i pored nje je bila lokva krvi, te da u tom trenutku nije davala znakove života.
Jedna od svjedokinja na čiji se iskaz poziva Tužilaštvo USK-a ispričala je da ona nije vidjela šta se dešavalo kobnog dana, međutim izjavila je da je Mehemed Vukalić bio u radnom odnosu kao pomoćni radnik higijeničar i da je on uvijek bio nezadovoljan sa radnim mjestom jer nije želio da čisti školsko dvorište.
Ta svjedokinja je navela da je čak šest direktora škole imalo probleme s Vukalićem oko njegove radne discipline i da je svima prijetio da on ima dobru političku zaleđinu i da može da radi kako on hoće.
Kantonalni sud Bihać je u svom rješenju naveo i rezultate obdukcije Vukalićevih žrtava prema kojima je u Nijaza Halilovića Vukalić ispalio pet metaka, u Gordanu Midžan takođe pet metaka, dok je u Nisvetu Kljunić ispalio tri metka.
Kantonalni sud u Bihaću cijeni da nalazi postojanje osnovane sumnje da je optuženi kritične prilike postupao sa direktnim umišljajem.
Na osnovu kombinovanog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, sud je utvrdio da je optuženi osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, bez organskog i psihotičnog sadržaja i kvaliteta u mišljenju, te da je adekvatnog percipiranja i testiranja realiteta.
Kod optuženog nema elemenata koji bi upućivali na postojanje trajnog ili privremenog duševnog oboljenja, prolazne duševne poremećenosti ili zaostalosti duševnog razvoja značajnijeg stepena, te ni u vrijeme učinjenja krivičnog djela (na nivou osnovane sumnje) nisu pronađeni kompromitirajući psihopatološki sadržaji koji bi u bilo kom stepenu uticali na sposobnost optuženog da shvati značaj djela i sposobnost upravljana svojim postupcima.
Takođe, optuženi je sposoban da se pojavi pred sudom, učestvuje u krivičnom postupku, prati njegov tok i iznese svoju odbranu.
“Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno kao i praksu Vrhovnog suda FBiH, nisu osnovani navodi branitelja optuženog da je potrebno da postoje konkretni dokazi koji bi ukazivali na opasnost po javni red već je dovoljno da postoje razlozi za vjerovanje u takvu mogućnost, a koja mogućnost u konkretnom slučaju osnovano postoji”, dio je navoda iz rješenja Kantonalnog suda u Bihaću.
Hoće li Vrhovni sud FBiH i dalje vjeru pokloniti zahtjevima optuženog i nakon iscrpnih pojašnjenja Kantonalnog suda Bihać i hoćemo li svi biti u strahu od eventualnog izlaska Vukalića na slobodu, znaće se vrlo brzo.
(Nezavisne – Foto: Arhiva)