Kasno sinoć nešto je pogodilo Zagreb. Rano jutros Hrvatska je zvanično potvrdila da je u pitanju bespilotna letjelica vojnog tipa, da je došla iz Mađarske, da je letjela brzinom od 700 km/č, na visini od 1.300 metara.
Ovaj, gotovo filmski događaj, dogodio se sinoć oko ponoći u zagrebačkom kvartu Jarun.
Prvi izvještaji sa lica mjesta koje su Zagrepčani kačili na društvene mreže prikazivali su veći krater, a tokom noći pojavile su se fotografije metalnih dijelova. Pojavila se i priča o padobranu koji je jutros i fotografisan na drvetu nedaleko od kratera. Hrvatski mediji javljaju da je u toku policijski uviđaj koji će, kako se očekuje, razotkriti ovu misteriju. Misteriju koja može imati veze sa ratom u Ukrajini, kako je sinoć javio Drajv.
Sedam minuta letjela je nepoznata vojna letjelica hrvatskim vauzdušnim prostorom. Prije toga, 40 minuta je letjela Mađarskom. I niko ju nije pokušao zaustaviti.
– Mi smo letjelicu uočili radarima, ne znam koji je tačno snimio. Mi imamo radarski sistem, on je umrežen, automatizovan i uvezen u sistem NATO. Još danas imamo sastanke pa ćemo vidjeti šta se dogodilo u Mađarskoj. Imamo podatke o ruti, ali moramo provjeriti te podatke s drugim državama – rekao je hrvatski ministar odbrane, prenosi 24 sata.hr.
Stručnjaci se slažu – ovo je šamar NATO savezu.
– Po meni je to ozbiljan propust NATO, očito da taj nadzor vazdušnog saobraćaja ne funkcioniše. Znači Rusi nama mogu da pošalju takvu letjelicu do ko zna gdje i da niko ne primjeti. Kako to? To ne valja – govori Željko Cvrtila, stručnjak za bezbjednsot.
Ukoliko je tačno da je u pitanju “zalutali” dron iz Ukrajine i da je preletio duž cijele Mađarske, da li je u pitanju loša reakcija integrisanog NATO sistema nadzora vazdušnog prostora ili bi to moglo svakom da se dogodi?
Po svemu sudeći moglo je svakome da se dogodi, za nijansu možda teže Srbiji, navodi Tangosix.
I dalje nema zvanično potvrđene informacije da se zaista radi o izviđačkom dronu sovijetske proizvodnje Tupoljev 141 Striž. Međutim, ukoliko se zaista radi o ovom tipu drona, evo šta se vjerovatno dogodilo i zbog čega on nije onesposobljen (oboren ili presretnut).
Najlogičnija pretpostavka je da se, iz nekog razloga, pokvario, da je letio pravolinijski, bez manevrisanja i promjena parametara leta. Takav profil leta ga je najvjerovatnije činio težim ciljem za prepoznavanje na radarima Mađarske i posebno Hrvatske u kojoj je doživio terminalnu fazu leta. Jutros se saznalo da Hrvatska ima zabilješku parametara profila leta, ali nije poznato da li na osnovu njihovih ili mađarskih podataka.
Radi se o maloj odraznoj površini letelice koju su, možda, primarni vojni radari mađarske i hrvatske i zahvatili, ali nije bilo kontinuiteta u praćenju cilja pa se on zanemario. U realnoj situaciji, koja se možda dogodila sinoć ako je u pitanju bio pomenuti dron, operater radara vidi cilj u jednom ili dva okretanja antene i poslije ga gubi. Moguće je i da se posumnja u oblačnost ili nešto treće i zbog toga zanemarjuje taj kontakt kao letjelicu.
Ostaje pitanje da li su mađarski i hrvatski vojni sistemi za nadzor neba registrovali cilj ili su ga zanemarili. Da je Hrvatska cilj registrovala i dala uzbunu, treba konstatovati i da ova zemlja ne posjeduje ozbiljnije PVO sisteme već samo PVO topove Bofors i lake portabl rakete lansirane sa ramena Strijela 2 i 10, Igla i Stinger. Što obaranje ovakvog cilja u miru, sve i da je uzbuna data na vreme čini gotovo nemogućim.
Opet, kada se priča o realnom životu, u pitanju je bila noć, moguće je da je (da li u Mađarskoj ili Hrvatskoj) manji broj operatera bio u smjeni i da je letjelica jednostavno promakla. Što je u kontekstu blizine trenutno najveće globalne ratne zone svakako propust.
Sa jedne strane, procedure su da operater radara stalno gleda u radarski ekran, ali neki radari posjeduju i sisteme za upozoravanje na određene događaje (kao što je ulazak trenutno neidentifikovanog odraza u rejon).
Razlika između sposobnosti, na primjer hrvatske i vojske Srbije, u ovom konkretnom primjeru je da Hrvatska posjeduje modernije radare FPS-117 američke proizvodnje koji, za razliku od starije tehnike prikazuju samo obrađenu radarsku sliku – ne prikazuju sirov radarski signal. Rezultat ovakvog tehnološkog rješenja je da manji ciljevi, kao što je moguće da je bio ovaj, budu “progutani” unutar drugog šuma i sistem ga ne ekstrakuje kao cilj. Na starijim radarima, P-12 ili P-18 koje i dalje koristi, na primjer Srbija, moguće je vidjeti unutar šumova i stalnih odraza da postoji cilj. Hrvatska posjeduje pet radara FPS-117 i sasvim je moguće da oni nisu bili u stanju da registuju ovakav cilj zbog prethodno opisanog profila leta. Srbija je, kako je Tango Six javio, takođe u procesu zanavljanja svoje VOJIN službe modernim radarima iz Francuske, ali će i zadržati starije P-12 i P-18 u upotrebi.
Ukoliko se zaista radi o Tupoljev dronu, treba naglasiti da u pitanju rusko, odnosno sovjetski projektovan izviđački dron koji je proizvođen u Ukrajini. Prvi let je imao 1974. godine dok je serijska proizvodnja (u Harkovu, Ukrajina) trajala od 1979. do 1989. godine. Letjelica je dužine oko 14 metara, razmaka krila do četiri metra, može letjeti maksimalnom brzinom od 1100 km/č sa doletom od 1.000 kilometara što ga kvalifikuje za prelet iz, na primjer, Zapadne Ukrajine do Hrvatske. Posjeduje opremu za aero-foto snimanje i IC izviđanje.
Izvještaji o učenoj petokraki su interesantni budući da ovi dronovi na repu imaju ukrajinsku simbologiju. Petokraku, na primjer, i dalje ima jedan drugi Tupoljev dron, u upotrebi ruskog ratnog vazduhoplovstva (Tu-143 Rejs) ali on ima dolet od samo 200 kilometara, piše Blic.