Ljudi sa prostora Zapadnog Balakana, već vijekovima unazad, napuštali su svoja ognjišta, domove i odlazili na kraći rad ili se trajno preseljavali u druge zemlje. Postojale su i političke seobe pred najezdom Osmanskog carstva ali svakako i eknomske migracije bilo u Zapadnu Evropu ali i SAD i Australiju. To je permanentan proces koji traje vijekovima dok je ekonomska migracija intezivan proces koji traje zadnjih 150 godina, sa manjim ili većim intezitetima u pojedinim periodima.
Odlazak stanovništva iz Republika Srpske nije ništa posebno ili jedinstveno što se ne dešava na prostoru gotovo cijelog Balkana. Ako pogledamo koliko je stanovnika Turske i Grčke odlazilo put Njemačke i Zapadne Evroipe od 70-tih godina prošlog vijeka, onda ono što se sve dešava zadnjih 5 do 7 godina u pogledu iseljavanja iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, samo neupućenima može djelovati kao nešto posebno i svojstveno ovim prostorima.
Napokon, ljudi su masovno odlazili već od 60-tih godina prošlog vijeka iz zone „bajne i sjajne“ SFRJ u Zapadnu Evropu. Ako tu državu i taj period toliko dižemo u nebesa, zašto su milioni ljudi iz te naše Juge odlazili na Zapad?, kaže za Novosti Plus Vlastimir Vidić diplomirani politikolog međunarodnih odnosa koji godinama živi i radi u Njemačkoj.
– Razlika je samo u tome, da su tada najviše odlazili ljudi iz ruralnih prostora, a danas odlaze i fakultetski obrazovani ljudi. Druga razlika je što je na prostoru tadašnje države od 24 miliona stanovnika, to bilo daleko manje primjetno nego dans kada ode 100.000 građana ize neke od malih novonastalih državica, ističe Vidić.
On kaže da sagledavanju uzroka masovnog iseljavanja stanovništva sa naših prostora, pored traženja krivaca u aktuelnim vladajućim politikama, treba biti realan i dosljedan i sagledati činjenicu da su nesrećna ratna dešavanja devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije, pored gubitaka velikog broja života donijele i fatalne posljedice kao što je razaranje privrede u svim novonastalim državama, možda samo sa izuzetkom Slovenije.
– Gubitak bazične industrije, došao je na naplatu upravo ovih zadnjih godina. Protagonisti ideje da se „vrata raja „ otvaraju ulaskom u Evropsku Uniju, pali su na ispitu kada se razmatraju sve posljedice ulaska Hrvatske, Bugarske, i Rumunije u EU. Milioni stanovnika ovih zemalja se nalaze sada u Njemačkoj i drugim državama Evopske Unije. Tako da, kritičari svega postojećeg u Republici Srpskoj i okruženju, trebaju prvo da sagledaju širi kontekst političkih i ekonomskih procesa u okruženju, Evropi, Svijetu pa tek onda da daju takve paušalne ocjene,poručio je Vidić
Prema njegovim riječima kada se postavlja pitanje uzroka i razloga odlaska ovolikog broja gradjana, svakako da na prvom mjestu jesu ekonomski razlozi, što nije nerazumljivo.
– Svaki čovjek ima pravo da ima ambiciju da zarađuje više, da radi posao koji su bolje plaćani nego što trenutno ostvaruje i gdje trenutno živi. Pitanje je samo, kada se sve preračuna i uporedi, da li je svaki odlazak ima svoju ekonomsku logiku i opravdanost. Ne treba biti veliki stručnjak pa zaključiti da ako je u pitanju život samca u nekom prosječnom poslu, sa prosječnom Njemačkom platom u toj oblasti, kada se sve plati a tu mislim na troškove života ,recimo u Minhenu, kao jednom od najskupljeg mjesta za život u Njemačkoj, onda tu ne ostaje prostora za neku veliku uštedu. Troškovi života kroz sve naglašeniju infalciju, sve više „tope „ tu logiku preseljenja u Njemačku. Naravno, da građani koji su fakultetski obrazovani, i koji su uspjeli da nostrifikuju diplomu i savladaju dobro Njemački jezik, imaju plate koje mogu donijeti bolji životni standard, navodi Vidić.
On kaže da broj onih koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu i dalje je daleko veći nego broj onih koji se vraćaju. Sasvim je sigurno, da će se broj onih koji razmišljaju da se vrate, vremenom rasti. Kategorija stanovništva koja se vraća jesu naši penzioneri u Njemačkoj, međutim u zadnje vrijeme ,sve više se vraćaju , naši ljudi i to iz reda srednje i mlađe generacije, posebno koji su došli kao samci.
– Takođe , primjetno je raspoloženje među našim ljudima koji se bave privatnim biznisom i ovdje u Njemačkoj, o mogućnostima da pokrenu iste ili slične poslove u mjestima odakle su došli. Investiranje ne mora biti samo u vidu pokretanje klasičnog poslovnog projekta, već i recimo kupovinom nekretnine, stana, koji namjerava da rentira. Iz tog razloga je pristuna stalna potražnja za nekretninama kako u Banjaluci, Trebinju tako i u ostalim mjestima širom Republike Srpske. To što se godišnje, prema zvaničnim podacima Centralne banke u BiH slije oko 3 milijarde evra, predstavlja izuzetan značaj za funkcionisanje svih lokalnih zajednica odakle su ti ljudi i došli u Njemačku. Naravno, da je taj iznos realno veći za najmanje 50% jer veliki dio niovca naši ljudi donose lično sa sobom kada dolaze u zavičaj, ili šalju posredstvom poznanika ili po vozačima mnogobrojnih autobusa, pojašnjava Vidić.
On navodi da ono što politika kako na entitetskom tako i na lokalnom nivou treba da radi daleko više i kavlitetnije, jeste da donosi zakonske mjere kojima bi se stimulisalo ulaganje naših ljudi iz inostranstva a posebno u oblasti pokretanja privatnih poslovnih projekata i zapošljavanja domaćeg domicilonog stanovništva.
– Potrebno je da se osmisle i ponude gotovi projekti u kojima bi se na neki način bila garantovana sigurnost u ulaganja naših ljudi iz inostranstva. Često puta sam se pitao zašto se traže i uzimaju toliko nepovoljni krediti od međunarodnih bankarskih institucija kada ogroman kapital posjeduju i pod nultom kamatnom stopom bi mogli ulagati građani sa ovih prostora koji su uštedjeli tokom dudgogodišnjeg boravka u Njemačkoj i inostranstvu ili se bave biznisom pa su zaradili veće količine novca. Upravo tu vidim ključnu ulogu kod Vlade Republike Srpske da osmisli konkretne projekte i ponudi ih našim gradjanima u inostranstvu,kaže Vidić.
Vidić pita i zašto to ne bi bili projekti poput:
-Izgradnje turističkih kompkleksa bilo na planinama, bilo u banjama u kojim bi naši ljudi mogli da kupe stan ,apartman u tom kompleksu koji se cjelokupan izdaje turistima ili posjetiocima banje
-Zašto se neki projekat u proizvodnji električne enrgije , koji danas predstavlja gotovo 100% siguran posao, ne bi ponudio kao AD (Akcionarsko društvo) u koji mogu da ulažu naši ljudi koji bi se vratili iz inostranstva ili žive u inostranstvu . Na taj način , dolazi se do novčanog kapitala pod nultom kamatnom, a ulagači svoj benefit ostvaruju iz dividendi i prihoda tog energetskog objekta
-Zašto neki objekat u infrastrukturi iz oblasti poljoprivrede (hladnjača, skladište, mini mljekara) ne bi se finansirao na sličan način.
Danas kako kaže postoji jedna zaista ,neprimjerena podjela na domaće i Gastarbeitere (strance) i sasvim nepotrebno stvara jedna vrsta tenzija. Svi smo mi , otprilike u istom loncu“ samo se nalazimo možda na različitim mjestima tog lonca. To je , jednostavno zakon spijenih posuda i jedni i drugi su itekako , htjeli ili ne htjeli, međusobno povezani i upućeni jedni na druge.
– Izgradnjom novih mreža auto-puteva, a posebno uspostavljanjem ovog zaista odličnog avio – saobraćaja preko direktnih linija iz Mahovljana (Banja Luka) i Tuzle,prema Njemačkoj, Švedskoj građani sa prostora BiH danas su u toliko dobroj mjeri povezani sa Zapadnom Evropom, da se o pojmu boravka i rada u insotranstvu više uopšte ne može posmatrati kao nekada kao što je bilo do prije 10 godina. Ako neko živi i radi u Gracu,u Austriji, njemu je sad praktično potrebno maksimalno 4 sata da stigne do svog mjesta u Srpskoj. Dakle, ništa više nego što danas putujete od Banja Luke do Trebinja, dodaje Vidić.
Kada kaže “Srbi će se vraćati iz Njemačke”, on pri tome ne misli samo na Srbe, već i druge narode iz bivše Jugoslavije, zato što razvoj dogadjaja u Evropi povodom vojnog sukoba u Ukrajini, neminovno vodi ka velikoj ne samo poltičkoj krizi, već gotovo izvjesnoj ekonomskoj krizi i velikim poremećajima u funskcionisanju privreda koja će pogoditi kompletnu Evropsku Uniju pa tako i Njemačku.
– Naravno, da će Njemačka privreda, ako uopše i bude dolazilo do nekih velikih lomova, biti poslednja u Evropi koja će pokleknuti. Međutim, ova kriza nemonivno će uticati na presljenje mnogih proizvodnih pogona iz bazične Njemačke industrije,a tu mislim na automobilsku i hemijsku industriju i na taj način će mnogi radnici ostajati bez posla. Zatim, stalna inflacija, porast životnih troškova sve više će dovoditi u pitanje opravdanosti kako razmišljanja da se dodje u Njemačku ali i da ostanu oni koji su već stigli ranije ili nedavno, ističe Vidić.
Njegova, kako kaže generalna poruka gradjanima koji su već duže ili kraće vrijeme u Njemačkoj, ali i svima onima koji žive u Republici Srpskoj i regionu, ako imaju imanja na selima, : Ne zapuštajte svoje obore, štale i ostalu infrastrukturu, jer dolaze veoma, veoma teška vremena.
– Generalno, za naše ljude koji žive i rade u insotranstvu i Njemačkoj, ova trenutna ali svakao i nadolezeća još veća kriza, predstavlja manju opsanost, jer uvijek imaju rezervni položaj: gotovo svako ima svoju ili roditeljsku kuću, imanje ili stan u mjestu odkale je došao, dok domicilno Njemačko stanovništvo tu opciju nemaju. Poskupljenje energenata i nedostatak radne snage koje je trenutno veoma aktuelno ovdje u Njemačkoj, mogu da iskoriste upravo prostori Zapadnog Balakan pa tako i Republike Srpske, posebno već postojeći privatni privredni kapacitet u oblasti metalne industrije, ali i u drugim oblastima, pojašnjava Vidić.
Prema njegovim riječima za mnogobrojna manja i srednja preduzeća u Njemačkoj otvaranje proizvodnih pogona za svoje potrebe u nepostednoj blizini (700 do 1000 kilometara) od Njemačke, predstavlja veliku šansu i mogućnosti za njihove firme ali do velikog investicionog i sveukupnog privrednog zamajca za ove prostore u Srpskoj, BiH, Srbiji, kroz nove insvesticije, zapošljavanje domaće radne snage a time podizanje domaćeg bruto proizvoda .O svemu tome, zajednički treba da razmišlja Vlada , Privredna komora, domaći privatni sektor. Privredno predstavništvo Republike Srpske, treba da bude lokomotiva te cjelokupne kompozicje.
– Među našim ljudima koji žive i rade u inostranstvu, pa tako i ovdje u Njemačkoj, među srednjom a posebno mlađom generacijom ima toliko pametnih , stručnih, visoko obrazovanih, koji su se zaposlili na veoma dobra radna mjesta, koji su menadžeri u tim firmama, profesori, doktori, inženjeri. Takođe i kod strarije generacije, postoje takav profil ljudi. Moramo doći do svih njih, tražiti njihovo mišljenje, prijedloge,ideje kako bi oni vidjeli i šta bi učinili za ekonomski preporod Republike Srpske, BiH i cijelog regiona. Mnogi od njih su se dovoljno ostvarili , dokazali i uspjeli da bi im možda jedino i preostao taj motiv da pomognu svoj zavičaj i državu odakle potiču. To ne treba da se radi na grub i do sad ustaljen klasični traženjem novca. Republici Srpskoj su potrebne kvalitetne ideje, projekti, veze i konekcije a novac za dobre projekte uvijek se može pronaći, poručuje Vidić.
POHVALA ZA VERU SAJIĆ
Malo je primjera, u kojem mogu da pohvalim rad naših diplomatskih predstavnika iz BiH. Ovaj put bi, posebno istakao rad i angažman generalnog konzula BiH u Minhenu Vere Sajić. Srpska zajednica u Minhenu porijeklom iz Srpske i BiH nikada nije imala kvalitetnijeg, predajnijeg i angažovanijeg diplomatu na raspolaganju. Na kraju, gospođa Sajić je uspjela da izlobira i investiciju i ulaganje jednog Njemačkog poslodavca u opštinu Gradiška. Sasvim sigurno , da bi učinila i još više, da joj pola mandata nije protekolo u strogim karantinskim mjerama zbog korone.
(www.novostiplus.org)