Jedan od povrijeđenih radnika je u kritičnom stanju i ljekari se bore za njegov život.
Smiljanić kaže da još ne zna šta je tačno uzrok nesreće i da čeka nalaze vještačenja, ali da teško povrijeđeni radnik nije nosio zaštitnu opremu, što je ipak, kako kaže “stvar lične odgovornosti”.
– Da je imao šljem na glavi, drugačije bi se sve završilo. Naši radnici svi imaju šljemove i ostalu HTZ opremu, imaju revers da su to opremu zadužili. Šljem se mora nositi neprekidno 8 sati, sve vrijeme dok je radnik na gradilištu, ali mnogi to ne čine – kaže Smiljanić.
Na pitanje zašto onda nadzornici puštaju na gradilište radnike bez zaštitne opreme, Smiljanić odgovara, da “ne možete stalno nekom stajati nad glavom i upozoravati ga”.
Teret od 500 kilograma
– Ne može pored svakog radnika uvijek neko stajati i neprestano mu ponavljati: “Nosi šljem, nosi šljem!” Radnici, vjerovatno, u nekom trenutku pomisle da im je bez šljemova lakše raditi, da nema opasnosti, a onda se desi nešto ovakvo – kaže Smiljanić.
On tvrdi tačan uzrok nesreće još nije utvrđen, ali da se zna da je povrede izazvao teret koji je pao na radnike.
– Ni ja ne znam šta se tačno desilo. Prva verzija je bila da je pukla sajla na kranu, ispostavilo se da nije, sajla je nova – kaže Smiljanić.
Podsjećamo, u nesreći koja se dogodila u srijedu u banjalučkom naselju Starčevica, na radnike je pao teret sa paletama. Smiljanić za Srpskainfo kaže da je taj teret težak oko 500 kilograma.
Na ovom gradilištu Smiljanićeva firma “Falcon”je i investitor i izvođač radova.
Smiljanić tvrdi da je ovo prva nesreća u 25. godina kako njegova firma postoji.
Ipak, u svojoj dugoj karijeri građevinskog inženjera i preduzetnika Momir Smiljanić se susretao sa različitim izazovima.
Zgrada bez dozvole i nestali radnici
Njegovo ime i ime njegove firme tako su se, prije desetak godina, našli u centru afere, zbog stambene zgrade u Ulici Miloša Obilića 21 u Banjaluci. Ova zgrada godinama nije imala upotrebnu dozvolu, jer su bila sporna dva nadograđena sprata i mansarda.
“Falcon” je bio i investitor i izvođač radova, ali Smiljanić tvrdi da nije odgovoran za navedenu aferu i da je kriva jedna agencija, koja mu je “podturila dokumentaciju”.
– Mi smo to kasnije riješili, jer nismo imali nikakvih tehničkih problema, samo je bio problem s tom agencijom – tvrdi Smiljanić.
Njegovo ime se dovodi u vezu i sa nestankom dvojice radnika bošnjačke nacionalnosti iz Teslića, koji su u jesen 1995. godine odvedeni sa gradilišta “Vrbas” u Banjaluci. Tijelo jednog od njih nađeno je 1996. u masovnoj grobnici kod Sanskog Mosta.
– Ne znam zaista ko ih je i kuda odveo, ja sam vodio drugo gradilište, oni su bili na gradilištu “Vrbas” i ostavljeni su u krugu, ne znam zbog čega. Ja sam samo primijetio da ih nema u autobusu, kojim smo se vraćali u Teslić, i o tome sam obavijestio nadležne – kaže Smiljanić.
(Tekst: srpskainfo – foto: arhiva/ilustracija)