U pozorišnim i televizijskim ulogama, u monodramama koje je napisao, sudbinama junaka svojih knjiga, Srećko Marčeta, tvorac i vođa teatra “Scena” iz Novog Grada, pronašao je svoj umjetnički svijet.
Na sceni Kulturnog centra u Gradišci, gdje je nedavno izveo monodramu “Pismo sinu u Ameriku”, doživio je ovacije publike.
“Aplauz, čestitka, stisnuta ruka ili iskreno tapšanje, čestitka i riječ ohrabrenja, za mene su najveća nagrada”, kazao je Marčeta za “Nezavisne novine”.
Monodrama “Pismo sinu u Ameriku” je nastala na temelju istinitog događaja u njegovom komšiluku.
“To je priča o patnji, čežnji, nostalgiji, o odlascima mladih, ali i o generacijskom nerazumijevanju. Takvih sudbina ima mnogo, svuda, one su veoma slične, i zato su likovi i dileme publici bliski”, kaže Marčeta.
Siniša Tešanović, diplomirani dramaturg, napisao je da ovaj glumac iz Novog Grada publiku opčinjava pričama koje nasmiju, rasplaču, podstiču na razmišljanje, oplemenjuju, tjeraju na promišljanje.
“Teško je reći gdje svoju umjetničku liniju počinje Srećko pisac, a gdje završava Srećko glumac. Te dvije dimenzije se prepliću kao rijeke Una i Sana u autorovom zavičaju”, zaključio je Tešanović.
Iznio je još nekoliko veoma originalnih impresija – “Srećko je u monodrami ‘Pismo sinu u Ameriku’ dosegao nevjerovatne visine glumačke igre i najveće iskrenosti”.
Tematski su bliske i druge Marčetine monodrame. Jedna od njih je “Svuda prođi a u Bosnu dođi”. To je priča o mladiću iz Podgrmeča, koji, u potrazi za boljim životom, odlazi u inostranstvo. Njegove komšije, prijatelji koji su ranije napustili rodni kraj, ispričali su bajku o životu daleko od zavičaja. To ga je privuklo, podstaklo da i on krene, ali se, ipak, ispostavilo da pečalba nije savršena, kao u lijepoj priči. Naprotiv.
“Po svijetu, u potrazi za poslom, dešavaju se komične i nepredvidive situacije, što kod publike izaziva različite emocije, od sažaljenja do smijeha”, ispričao nam je ovaj glumac, veoma posvećen kulturi i umjetnosti.
Monodrama “Svuda prođi a u Bosnu dođi” nastala je prema njegovom romanu “Najteže je stranac biti”.
U ovom književnom djelu, kojem je udahnuo i pozorišni život, Marčeta je osvijetlio lik Krajišnika u tuđini koji, odlazeći u svijet, u potrazi za boljim životom nosi teret zavičaja. To je humorističan prikaz stvarnosti, kazao je Ilija Matić, glavni urednik izdavačke kuće “Aldo” iz Slavonskog Broda.
Autor u liku svoga junaka želi pokazati težinu iznenadnih susreta, prednosti i nedaće koje oni donose.
“Srećko Marčeta je dragulj koji je u književnost ušao stidljivo i skromno, a postao upečatljiv i autentičan autor pripovjedaka, pjesama, a nadasve dobrih monodrama, koje sam nebrojeno puta igrao”, kazao je glumac i reditelj Željko Kasap, Srećkov dugogodišnji saradnik i prijatelj iz Novog Grada.
Marčeta je u Novom Gradu premijerno izveo i monodramu “Dobro veče, ujače Vukašine”, po vlastitom tekstu. Dvorana Kulturnog centra bila je krcata. Dočarao je lik ujaka Vukašina kojeg tumači u TV seriji “Dobro jutro, komšija”.
“Potrudio sam se da prikažem lik usamljenog gorštaka iz Podgrmeča. On čezne da se sa nekim ispriča, porazgovara, sasluša… Neshvaćen je u tome, svi ga izbjegavaju, podsmjehuju se, ne razumiju”, rekao je Marčeta o monodrami koja osvaja publiku i puni dvorane.
Ovaj glumac i pisac je dobitnik više značajnih pozorišnih priznanja, među kojima nagrade za originalni dramski tekst na festivalu “FAMA 09” u Banjaluci i za monodrame “E moj Ćane ko će sad da me bije” i “Pomozite da se udam” na Internacionalnom festivalu drame u Subotici.
Nagradama na pozorišnim festivalima, književnim susretima, zavičajnim programima i viteškom borbom za afirmaciju kulture i umjetnosti u Novom Gradu, Marčeta je postao svojevrstan ambasador Grmeča, Kozare i Krajine.
Glumci amateri iz Novog Grada, članovi “Scene”, tokom deset godina premijerno su izveli 40 predstava, koje je Marčeta režirao i odigrao mnoge uloge. U tim predstavama, sa velikim uspjehom, u glumačkim ulogama okušali su se Marčetini sugrađani, učenici, radnici, djeca, penzioneri i ostali kojima je gluma u srcu, a scena u mislima.
Osnivač je Književne kolonije “Rijeka misli” u Hašanima, rodnom mjestu Branka Ćopića. Škola u ovom podgrmečkom kraju čuva uspomenu na mnoge pisce, učesnike kolonije, koji su, tokom manifestacije, knjigama obogatili biblioteku. Među njima su Nenad Grujičić, Enes Kišević, Ranko Preradović, Vasilije Karan, Ranko Pavlović… Marčeta je objavio pet knjiga “Ja d'rektor”, “Znam ja nas”, “Pjesmarica za decu” i romana u dva dijela “Najteže je stranac biti”, pjesama i pripovjedaka, te nekoliko monodrama.
“Strajilo Grmečlija”
Glumačka lična karta Srećka Marčete je višestruko nagrađivana monodrama “Strajilo Grmečlija”, koju je odigrao stotinjak puta. U ovoj monodrami sve je na okupu, humor i karikatura, blaga ironija i paradoksalnost života junaka monodrame, kontroverza njegove prirode i govora, jezika kojim nas fascinira, smatra Svetozar Ličina, književnik i dramski pisac.
Bez obzira na to kakav je bio i kakav svijet jeste, još uvijek je za sve nas dobro da svako vrijeme ima svoga Držića, Steriju, Kočića, Nušića, Ćopića, svoga Srećka Marčetu. Njegove satire su jetke, oštroumne, duhovite. Jezik mu je živ, razgovorljiv, svakidašnji, napisao je Enes Kišević, književnik i glumac iz Zagreba.
Na filmskom platnu oživio Radu Ćopića, Brankovog djeda
Filmska priča o Radi Ćopiću, djedu čuvenog pisca Branka Ćopića, po tekstu Srećka Marčete, scenariste i glumca iz Novog Grada, snimljena je u Hašanima.
U ovom mjestu ispod Grmeča, u kojem je rođen i djetinjstvo proveo Branko Ćopić, filmska ekipa je oživjela period prije više od jednog vijeka, kada je ovdje vojevao Rade Ćopić.
Željko Kasap, Boško Đurđević, Dean Batos te Srećko Marčeta, vjerno su dočarali likove Rade Ćopića i ostalih junaka iz Brankovih knjiga. U filmu igraju Mila Šašo i Anđela Davidović, mlade glumice iz Novog Grada zajedno sa Petrom Ugrenom, njihovim vršnjakom iz Srpca u ulozi Branka Ćopića, iz dječačkih dana.
Film je snimljen u rodnoj kući Branka Ćopića, a režirao ga je Ognjen Bogdanović.
Izvor: Nezavisne novine