Sjednica Saveta za primjenu mira (PIK) u Bosni i Hercegovini na kojoj će biti razmatrana odluka Narodne skupštine Republike Srpske da se 25. septembra održi referendum o 9. januaru kao Danu Republike, trebalo je da bude održana danas, ali je odložena.
Nakon toga, visoki predstavnik u BiH Valentin Incko odlučuje o daljim koracima, odnosno da li će, kako je ranije najavljivao, proglasiti ništavnom odluku Narodne skupštine Republike Srpske o održavanju referenduma.
Šta je, zapravo, Savjet za primjenu mira o kojem govori Incko?
Slavka Kojić, advokat, stručnjak za međunarodno-pravne akte i saradnik Fonda strateške kulture, u razgovoru za Sputnjik objašnjava da Dejtonski sporazum — ne poznaje ovo tijelo.
„Savjet je osnovan neposredno poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a članove Savjeta čine predstavnici 50 država i različitih međunarodnih organizacija i subjekata kao što su: Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska komisija, Međunarodni komitet Crvenog krsta, Međunarodni tribunal za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, MMF, NATO, Svjetska banka, Savjet Evrope i druge“, objašnjava sagovornica Sputnjika, dodajući da Savjet ima i svoj upravni odbor, a njegovi članovi su predstavnici Francuske, Italije, Velike Britanije, Njemačke, SAD, Japana, Kanade, Rusije, kao i predstavnici Evropske unije i Evropske komisije, dok je na čelu upravnog odbora visoki predstavnik.
Bonska ovlašćenja (zaključci Savjeta za implementaciju mira koji se sastao u Bonu decembra 1997. godine), kaže ona, na koja se redovno poziva visoki predstavnik, u stvari ni ne postoje. Niti takva ovlašćenja mogu postojati, jer Savjet ne posjeduje ingerencije koje bi mu dale svojstvo vlastodavca u konkretnom slučaju. Zaključcima koje je donio pomenuti Savjet, visokom predstavniku je, umjesto ovlašćenja, suštinski data otvorena podrška („pozdravljanja“ i „pohvale“) ali i zeleno svjetlo i podrška političke prirode za preduzimanje određenih koraka.
„To tijelo koje je stvoreno u stvari nema nikakve nadležnosti prema Dejtonskom sporazumu niti su odluke tog tijela obavezujuće u pravnom smislu. Visoki predstavnik nema ovlašćenja da mijenja Ustav i donosi zakone, i to one koji nisu u skladu sa Ustavom BiH.
Prema tome, bilo kakva odluka Savjeta za implementaciju ne može biti obavezujuća. Ona niti ’veže‘ visokog predstavnika, niti visoki predstavnik opet ima ovlašćenja da zabrani sprovođenje referenduma u Republici Srpskoj“, objašnjava Kojićeva.
Ona podsjeća da je referendum instrument neposredne demokratije koji pripada evropskom izbornom nasljeđu, pa prema tome ne vidi zašto bi “srpski narod u svom entitetu bio lišen mogućnosti da koristi referendum kao instrument neposredne demokratije i izrazi svoje mišljenje o određenom pravnom pitanju”.
U slučaju da Savjet ili sam visoki predstavnik donesu odluku da ne treba održati referendum, odnosno da Valentin Incko odluči da poništi odluku Skupštine Republike Srpske o održavanju referenduma, Kojićeva kaže: „Faktički, tu su (u Savjetu) moćne međunarodne organizacije i moćne zapadne države… Tu su svjetski centri moći, ali oni mogu da imaju samo faktički uticaj.
Pravno gledano, taj organ ne može da donese nikakve odluke. Ni visoki predstavnik nema ovlašćenje da zabrani referendum niti da obara odluku Skupštine Srpske“, zaključuje ona. Inače, Kancelarija visokog predstavnika (OHR) u BiH ranije je saopštila da je referendum protiv Dejtonskog sporazuma i da „gura RS u izolaciju“.
Protiv referenduma o Danu RS oglasile su se i ambasade SAD i Velike Britanije u BiH, ističući da bi održavanje referenduma bilo antidejtonski i antiustavni čin, dok je Ambasada Rusije podržala održavanje referenduma. „Pitanje održavanje referenduma je važno za cijelu Republiku Srpsku. Siguran sam da je odluka vlasti Srpske o održavanju referenduma bila zbog želje da stanovništvo dâ svoj stav o tome“, izjavio je ruski ambasador u BiH Petar Ivancov. Najviši zvaničnici Srpske saopštili su da neće odustati od referenduma o Danu RS, ističući da taj referendum nije ni antidejtonski ni antiustavan. Inače, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je vrhovni tumač Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, zadužen da nadgleda civilno sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i predstavlja međunarodnu zajednicu u Bosni i Hercegovini putem Organizacije ujedinjenih nacija.
Njegovo imenovanje predlaže Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira, a imenovanje potvrđuje SB UN. Pravni položaj visokog predstavnika regulisan je Aneksom 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji nosi naziv: „Sporazum o civilnom sprovođenju mirnog rješenja“.
U cilju što efikasnije implementacije svega što je dogovoreno i prethodno ugrađeno u tekst Dejtonskog sporazuma, strane-potpisnice su se saglasile da se odredi visoki predstavnik koji bi koordinirao sve aktivnosti vezane za realizaciju sporazuma.
Odredbe Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma ne sadrže termine iz kojih bi se moglo zaključiti da visoki predstavnik ima ovlašćenje da donosi bilo kakve pravne akte koji bi stvarali obaveze za Bosnu i Hercegovinu, entitete ili za njihove građane, piše Sputnjik.
Republika Srpska se nikada nije saglasila da se njene nadležnosti u dijelu sudske vlasti prenesu na Bosnu i Hercegovinu. Uprkos svemu, visoki predstavnik je donio odluku o uspostavljanju Suda Bosne i Hercegovine, uz naredbu da odluka stupa na snagu odmah i primjenjuje se dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji zakon iste sadržine, „bez izmjena i dopuna i bez postavljanja uslova“.
Sputnjik dalje navodi da “protivustavno nametanje osnivanja Suda BiH, odlukom visokog predstavnika, predstavlja akt uzurpiranja ustavotvorne vlasti, i pravno nasilje nad građanima Bosne i Hercegovine kojima Dejtonski sporazum garantuje primjenu vladavine prava i poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda”.
Portal potom dodaje da Incko donošenjem ovakve odluke, “grubo prekršio Dejtonski sporazum, nasilno promijenivši Ustav BiH, davši sebi za pravo da svojom odlukom uređuje pitanja i materiju koji se mogu urediti isključivo Ustavom BiH”. Parlamentarna skupština Savjeta Evrope u svojoj rezoluciji iz 2007. godine konstatuje da je „referendum instrument neposredne demokratije koji pripada evropskom izbornom nasljeđu“.
Inače, iz Republike Srpske je više puta rečeno da, bez obzira na to kakvu odluku donese visoki predstavnik o najavljenom referendumu o Danu Srpske, ta odluka neće biti objavljena u Službenom glasniku, te tako neće imati nikakvu pravnu težinu.
(Sputnjik)