Institut za mentalno zdravlje u Beogradu je, od srijede do danas, primio skoro 300 poziva na dvije telefonske linije koje je, nakon masovnog ubistva u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, otvorio radi psihološke podrške porodicama stradalih, nastavnicima i učenicima.
Kako je istakla dr Irena Filipović, psihijatar tog Instituta, sada je “apsolutno više poziva nego tokom pandemije korona virusa”.
– Od srijede kada se dogodio tragični događaj do danas bilo je skoro 300 telefonskih poziva. To su uglavnom bili pozivi roditelja i nastavnika vezani za strahove, za samu traumu koja je doživljena i stručne načine kako da djecu smire – rekla je Irena Filipović za Tanjug.
Ona je dodala da su kasniji pozivi bili sa pitanjima kako da djecu upute u način polaska u školu, kako da im približe sam čin ulaska u učionicu, a zatim i kako da ih upute u povratak u život, kao i pitanja kako da ih uteše i kada i da li da se obrate za psihijatrijsku pomoć.
Prema njenim riječima, bilo je i mnogo nastavnika, koji su isto tako uznemireni i uplašeni vezano za svoju bezbijednost, ali bilo je i direktora škola koji su se pitali na koji način da prepoznaju, kako djecu koja su na bilo koji način zlostavljana, tako i onu koja su sposobna da budu zlostavljači.
– Apsolutno je sada više poziva nego tokom pandemije korona virusa. Ovo je u jednoj aktunijoj formi, mnogo veća trauma jer su ljudi ne samo uplašeni nego i užasnuti ovim što se desilo. Iako je i ovaj događaj i pandemija kovida pokrenula neke tegobe koje ranije nisu postojale kod ljudi, a i pogoršale one koji su već bili u nekoj vrsti psihijatrijskog tretmana – rekla je dr Filipović.
Ona je dodala da u razgovoru pokušavaju da predoče roditeljima da je svaka reakcija na ovaj događaj u redu.
– Postoje djeca koja reaguju odmah, postoje djeca koja umiju i da verbalizuju, kod manje djece nije toliko razvijen kognitivni aparat i sve im prolazi kroz srce više nego što su u stanju da izraze riječima. Postoje djeca koja reaguju sompatskim tegobama kroz bol u stomaku, kroz poremećaj spavanja, bol u stomaku u napetost. A postoje i ona djeca koja ne reaguju i onda to roditelje uplaši u smislu kao da nemaju dovoljno osjećanja i empatije. Djecu treba pustiti i razgovarati kada njima odgovara, a roditelji samo da budu dostupni – rekla je dr Filipović.
SRPSKAINFO