Aleksa Šantić rođen je u Mostaru, u patrijarhalnoj porodici. Rano je ostao bez oca pa je značajan period detinjstva proveo sa stricem.
Šantić je, kao dijete iz trgovačke porodice i sam završio trgovačku školu u Trstu i Ljubljani.
Po povratku u Mostar posvetio se književnom i društvenom radu. Domovina mu je bila vječita muza i inspiracija, ali nije nedostajalo ni ljubavnih tema. Štaviše, volio je Šantić, više puta, jednu Zorku, jednu Eminu i Anku kojima je posvetio neke od najljepših stihova. Ipak ovaj vječiti romantik najviše je volio baš onu koja mu nije bila suđena, Anku Tomlinović.
Ovo je Šantić napisao Anki. Ljubav sa njom mu nije bila dozvoljena, ali iza nje su ostali ovi i mnogi drugi bezvremenski stihovi.
U njima se i danas mnogi od nas pronalaze.
Treba znati i to da je definitivno Aleksa Šantić mnogima simbol Mostara. Ostao je u tom gradu i tu napisao neke od najljepših stihova o gradu na Neretvi.
Rodoljublje, patrijahalnost, vjera bili su njegova najveća inspiracija. Inspirisan svojim gradom i domovinom, velikim ljubavima, ali pomalo i njemačkim književnim romantičarima u njegovim pjesmama svako može naći nešto za sebe.
Da je poezija Šantića bezvremenska, i da se u njegovim stihovima može pronaći svako, govori i činjenica da su njegove pjesme prepjevali mnogi domaći muzičari poput Dragana Stojnića ili Јadranke Stojaković.