Štrbac je naveo da su nakon duge pauze u Hrvatskoj za kratko vrijeme obavljene tri identifikacije nestalih i objavljena samo imena identifikovanih Hrvata, dok su ostali identifikovani ostali bezimeni.
On je naveo da su svi mediji u Hrvatskoj prenijeli informaciju da je 21. maja u Osijeku identifikovano pet osoba, među kojim i hrvatski vojnik iz Vukovara Tomislav Balić, “jedan redov bivše ЈNA” i tri civilne žrtve, te da je 7. maja objavljena informacija o pet identifikovanih u Zagrebu bez pominjanja njihovih imena, a prethodno 15. aprila da je, takođe, u Zagrebu sprovedena završna identifikacija hrvatskog vojnika Tomislava Milića.
Štrbac je naveo da je “Veritas”, koristeći sopstveni sistem veza, došao do podataka da su 7. maja identifikovani Srbi Nebojša Veselinović iz Štikade kod Gračaca /40/, Petar Zeba /45/ iz Kusonja kod Pakraca i Јanja Lukić /92/ iz Velike Popine kod Gračaca.
– Ne isključujemo mogućnosti da su i ostale imenom nespomenute osobe iz posljednje dvije identifikacije takođe srpske nacionalnosti – rekao je Štrbac.
On je naglasio da hrvatski vojnici i civili skoro uvijek imaju ime kada ih identifikuju, a srpski civili ili pripadnici ЈNA – skoro nikad.
– U posljednjoj identifikaciji – 21. maja, kojoj je prisustvovao i premijer Andrej Plenković bilo je mnogo bitnije za hrvatski narativ reći da je identifikovan `napadač` na Vukovar nego navesti njegovo ime. Niko i ne pita da li je `redov ЈNA` te 1991. godine i mogao biti agresor s obzirom na to da je u to vrijeme Hrvatska još bila u sastavu SFRЈ, u kojoj je jedina legalna vojska i bila ЈNA – napomenuo je Štrbac.
On je istakao da se “Veritas” zalaže da svaka žrtva, bez obzira na to kojoj je strani pripadala, ima ime koje se mora javno navesti i kada se identifikuju i sahranjuju posmrtni ostaci.
– Tako se žrtvi vraća ime i dostojanstvo. Po Talmudu – čovjek je zaboravljen tek kad se zaboravi njegovo ime – dodao je Štrbac.
On je ukazao da, prema zvaničnim podacima Zagreba, Hrvatska traga za još 1.864 osobe, od kojih su 1.463 nestale i 401 smrtno stradala, a da pri tom niko ne pominje da je među njima više od pola žrtava srpske nacionalnosti, čemu treba dodati i više od 600 službeno još nepriznatih srpskih žrtava.
– Ali, zato hrvatski zvaničnici navode da je ova vlada u potpunosti usmjerena na pronalazak i rješavanje sudbine svih osoba nestalih u ratu i stalno ukazuju na nedostatak saradnje sa Srbijom o tom pitanju – rekao je Štrbac.
Izvor: Srna
Jadna žena, koliko je takvih slučajeva koji nisu nigdje zavedeni a nisu imali porodicu? Hvala Veritasu. Evo ukratko nekih imena srpskih žrtava koja fale na najnovijem spisku zrtava koji je objavio Veritas. Naravno oni da provjere, nazalost, nemaju svoju stranicu pa moramo ovako. Nadam se da ce vidjeti i dodati te srpske zrtve:
Slavka Rašeta – civil, oko 53 godine i Veselin Rašeta (oko 59 godina) poginuli krajem avgusta 1991. nakon što je njihovu porodičnu kuću u Borovom Selu bombardovala hrvatska vojska (spomenik Borovo Selo)
Silvija Selmani 05.03.983 – ubijena 13.06.1992 u Osijeku, hicem iz automatske puške
Aleksandar Jagodić rođen 22.03.1989 u selu Plavna (Bač), poginuo od mine hrvatske vojske 21.06.1992 u Vukovaru
Vedrana Stijelja – oko 28 godina, trudnica u 9. mjesecu trudnoće, ranjena na Petrovačkoj cesti 9. avgusta 1995. Od zadobijenih rana preminula je 29. avgusta 1995. u Novosadskoj bolnici.
Kolić Nikola – ubijen 3.10.1991 od hrvatske vojske u Jarmini jer je odbio da učestvuje u napadu na srpsko selo Karadžićevo
Starinec Jela – ubijena 3.10.1991 od hrvatske vojske u Jarmini (Vinkovci), imala je unuka u srpskom selu Karadžićevu koje je tog dana napadnuto
Pekić Jasmina 1980 – poginula 23.09.1991. u mestu Hum, Podravska Slatina (provjeriti i ispitati nacionalnost i okolnosti)
Dženks Paul (Paul Jenks) – 1964 – britanski fotoreporter, ubijen 17. januara 1992. i Virtemburg Kristijan (Christianu Wurtemburg) – švajcarski novinar, ubijeni od pripadnika hrvatske vojske u Osijeku o čemu je pisao hrvatski tjednik Feral. Zločin se dogodio u zoni odgovornosti Internacionalnog voda kojim je zapovjedao Eduardo Flores. Taj vod je bio smješten na južnom rubu Osijeka, unutar te jedinice, koja je bila u sastavu 160. osječke brigade (List Feral)
Bogojević Melita 1969 – jugoslovenskog opredeljenja, ubijena 18.06.1994. u Osijeku (provjeriti)
Oberkirsch Stanko 1959 – trgovac, Mađar, ubijen vatrenim oružjem u 13.12.1991. u Hrastinu od strane Hrvata Ilije Ferka (Feral)
Bačko Jelena 1922 – poginula 06.10.1991. od granate ispaljene sa hrvatskih položaja na mjesto Silaš
Siniša (1993), Žarko (1960) i Mara Brajković (1939) – Romi iz Petrinje, poginuli 09.05.1997 u mjestu Ćuić Krčevina (Korenica) nenastanjenoj, zapaljenoj kući Nikice Ćuića (koju je počeo pripremati za povratak) od mine iznenđeenja. Tražili su staro zeljezo (izvor: HHO – “Vojna opercija Oluja izvještaj”)
Arbutina Nikola (1974) i Bajić Dragoljub (1983) – poginuli 01.11.1991. Čapraginci, Nova Gradiška (Mapa žrtava)
Klindžić Vedran 1982 – poginuo 28.12.1991 od hrvatske granate ispaljene na centar Bosanske Gradiške
Kovačević Budimir – poginuo 1996. čuvajući ovce u Bršadinu od aktiviranja nagazne mine
Manjoš Ivanka Srpkinja i Manjoš Zvonko (1951), Rusin – nestali u Vukovaru. Njihovi posmrtni ostaci su preuzeti iz Republike Srbije i identifikovani 2007. godine s obzirom na to da su tamo bili pokopani.
Segedi Irena 1923 – Rusinka, ubijena u svojoj kući u jesen 1991. u Vukovaru (provjeriti)
Stracenski Đuro 1931 – Rusin, ranjen u minskom polju, a preminuo 9. decembra 1991. u Beogradu
Aroksalaš Ana 1925 – Mađarica, poginula 3. aprila 1992. tokom hrvatskog granatiranja centra Šida
Kovjanić Grozda (1926 – 1991) slika i ime na spomeniku u Hrtkovcima kod Rume, vjerovatno je stradala u Hrvatskoj
Kanjuh Melanija 1913 – Rusinka, poginula 1. oktobra 1991. u Petrovcima kada je narod izašao da dočeka pripadnike JNA. Tog dana nije bilo ratovanja. Od te granate je ranjeno nekoliko pripadnika JNA (provjeriti)
Provjeriti i imena civila – Dragomir Kos (1955-1991) i Igor Kos (1980-1991) koja su uklesana na spomenik u Orlovcima kod Prijedora. Tad nije bilo rata, pa je moguće da su to žrtve iz Hrvatske. Na obilježavanju u Bršadinu svake godine se govori kako je od hrvatskog granatiranja sela poginulo pet žena i jedno dijete od 15 godina, pa treba provjeriti da li su te žene i to dijete zavedeni.