Gondole na venecijanskim “ulicama” plove vijekovima, jer se prvi zapisi o njima spominju još u 11. vijeku, a u 15. se pojavljuju na slikama italijanskih umjetnika Belinija i Karpacija.
Kako je grad izgrađen na nekoliko ostrva, najlakši oblik prevoza bio je čamcima. A gondole su bile najprihvatljivije za prevoz putnika zahvaljujući manevarskim mogućnostima i brzini.
Nekada je korištena i za transport robe, gondola je doživjela brojne transformacije tokom vremena, razvijajući se u svoj sadašnji oblik. To je uski čamac s izdignutim vrhom na oba kraja, koji se koristi na gradskim kanalima.
U istorijskim brodogradilištima San Trovaso i Tramontin, najstarijem u Veneciji, poznatom po zajedničkoj izradi, zanatlije nastavljaju graditi i održavati ove brodove koristeći tradicionalne tehnike.
Upravljana jednim veslom, gondola je dizajnirana za maksimalnu efikasnost, omogućavajući gondolijeru da manevrira uz minimalan utrošak energije.