Kada mu je glava odsječena, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa tijelom, jer se plašila da prorok nekako ne vaskrsne. Zato je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i beščesnom mjestu, duboko u zemlju. Njena dvorkinja, blagočestiva Jovana, žena Irodovog dvorjanina Huze, nije mogla da živi u znanju da glava Božjeg čovjeka ostane na beščesnom mjestu, pa ju je iskopala tajno, odnijela u Jerusalim i sahranila na Jeleonskoj Gori.
Ne znajući ništa o svemu tome, car Irod je, kada je čuo za Isusa Hrista i velika čuda koja je činio, uplaši se i reče: To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih.
Poslije izvjesnog vremena, neki vlastelin povjerovavši u Hrista, ostavi položaj i sujetu i zamonaši se, i kao monah, sa imenom Inokentije, nastanio se na Jeleonskoj Gori, baš na onom mjestu gdje je glava Krstitelja bila zakopana.
Počeo je da zida sebi ćeliju, kopao duboko i našao zemljani sud i u njemu glavu, za koju mu se javilo da je Krstiteljeva. On je cjelivao i zakopao na tom istom mjestu.
Vjerovanja na ovaj dan
U Srbiji je rašireno vjerovanje da ovog dana sunce kreće nazad sa sjevera prema jugu, tri puta stane i zaigra. Vjeruje se da se nebo u ponoć tri puta otvara, pa mrtve duše lako uaze u raj, a onaj ko sačeka budan ponoć i poželi tri želje, one će mu biti ispunjene. U ovoj noći se može otkriti i zakopano blago.
U narodnoj pjesmi, koja govori o nečemu što ne može biti, i u kojoj se baca kletva na djevojku da se ne uda, djevojka na koju je bačena kletva treba ovog dana da se pomoli u crkvi ili manastiru Svetom Jovanu, upali sveću i ostavi skroman prilog hramu. Kletva će biti otklonjena.
Takođe, ne smete da radite nikakve teže poslove. Naročito je rasprostranjeno vjerovanje da se na ovaj praznik ne diraju noževi niti drugi oštri predmeti kako se ne bi povrijeđivale rane nevino stradalog svetitelja, piše Espreso.
Glassrpske.com (Foto: arhiva)