Patrijarh Porfirije je na čelu SPC-a svega godinu i po dana, a za to vrijeme uspio je da riješi dva višedecenijska pitanja: raskol sa Makedonskom pravoslavnom crkvom koji je počeo još 1967. godine i Temeljni ugovor sa Crnom Gorom koji nije bio potpisan više od deset godina.
Kada se tome doda da je zaveo red i u crkveno školskoj opštini Svetog Save u Njujorku koja mu je povjerena početkom ove godine zbog brojnih finansijskih marifetluka može se reći da je za kratko vreme uradio više nego pojedini njegovi prethodnici tokom cijelog mandata, piše Blic.
Kada je 18. februara prošle godine došao na čelo SPC bilo je jasno da će se patrijarh Porfirije susresti sa brojnim izazovima u zemlji i regionu, ali malo ko je očekivao da će poglavar naše crkve tako brzo uhvatiti u koštac sa istorijskim problemima i riješiti ih.
Najprije je u maju ove godine posle čak 55 godina raskola vratio kanonsko jedinstvo Makedonskoj pravoslavnoj crkvi sa SPC kada je zajedno sa arhiepiskopom ohridskim i makedonskim Stefanom održao liturgiju pomirenja.
– Imali smo raskol sa crkvom u Makedoniji, ali zahvaljujući molitvama svih i dva naroda, došli smo do toga da uspostavimo jedinstvo, da se braća iz Makedonije vrate u jedinstvo sa nama i svim ostalim pravoslavnim crkvama – rekao je patrijarh Porfirije.
Tu odluku potvrdio je i Sabor SPC-a i to nakon što su u strogoj tajnosti obnovljeni razgovori patrijarha Porfirija i Vladike Stefana u Nišu.
Postavlja se pitanje kako je patrijarh Porfirije za tako kratko vreme uspeo da reši problem star više od pijola veka?
Vjerski analitičar Željko Injac primećuje da patrijarh Porfirije ima nešto liberalniji pristup u vođenju crkve.
– Porfirije je imao empatiju prema Makedoncima još prije nego što je postao poglavar SPC-a. Zbog toga su mnogi mislili da će rešiti pitanje raskola Makedonske pravoslavne crkve s tim što je retko ko vjerovao da će to tako brzo biti – ocenjuje Injac.
Kako kaže, pojedinci su to neopravdano doživeli kao “izdaju”.
-Neki su na društvenim mrežama taj potez patrijarha Porfirija uporedili ni manje ni više nego sa izdajom Kosova, a za to nikako nema osnova. Kosovo je vekovima bilo naša teritorija, a Makedonija nije. Takođe, ohridska arhiepiskopija je postojala pre SPC-a. Ne treba ni zaboraviti da je u trenutku raskola Makedonske pravoslavne crkve od SPC-a makedonski narod bio privrženiji crkvi od drugih Slovena – kaže Injac.
Naš sagovornik dodaje da patrijarh Porfirije nije “sam donio odluku u vezi sa MPC već da je tu odluku donio i Sabor kojeg čine episkopi”.
– SPC je episkopalna crkva što znači da episkopi imaju priličnu samostalnost odlučivanja u svojim eparhijama. Tako da odgpovornost u vezi sa odlukom o MPC-u snose pored patrijarha Porfirija i episkopi. Videćemo šta će sud istorije reći – naglašava Injac.
Pragmatik
S druge strane, vjerski analitičar Draško Đenović podvlači da je patrijarh Porfirije prije svega pragmatik.
– Uvidio je da više od 99 odsto pravoslavnog življa u Severnoj Makedoniji priznaje Makedonski pravoslavnu crkvi i da zbog toga nema sad mi tu da zatežemo više – smatra Đenović.
Ipak, kako kaže, potez patrijarha Porfirija “ne mora ništa da znači”.
– On jeste dao kanoski otpust Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, ali to nije učinio Vaseljenski patrijrarh ni ostali pravoslavni poglavari – podsjeća Đenović.
Dva i po meseca posle zajedničke liturgije sa arhiepiskopom ohridskim i makedonskim Stefanom, patrijarh Porfirije rešio je i drugi istorijski problem u regionu: Temeljni ugovor sa SPC-om.
Taj dokument trebalo je da bude potpisan još 2012. godine u vreme bivše vlasti DPS-a kada je na čelu mitropolije SPC-a u Crnoj Gori bio vladika Amfilohije koji je u međuvremenu preminuo.
Vladika Amfilohije je 2012. godine uputio vladi u Podgorici prvu verziju ugovora u kome je predlagao da naziv crkve bude “Pravoslavna crkva u Crnoj Gori”. Na tu verziju nikada nije dobio odgovor.
Temeljni ugovor konačno je potpisan prošle srede u vili “Gorica” u Podgorici kada je patrijarh Porfije za isti sto seo sa premijerom Crne Gore Dritanom Abazovićem.
To je izazvalo veliku buru u crnogorskoj javnosti, čak je regionalni šef granične policije Crne Gore Vasko Aković podnio ostavku, a veliko je pitanje da li će manjinska vlada Abazovića ostati na vlasti? DPS Mila Đukanović koji je do sada podržavao vladu pokrenuo je inicijativu za njenu smjenu i o tome će se u skupštini glasati 19. avgusta
Nakon potpisivanja Temeljnog ugovora patrijarh Porfirije je naglasio da je to nešto što je bilo potrebno i državi Crnoj Gori i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori. Kako je rekao, podrazumeva se da SPC poštuje ustav i zakone svake države u kojoj se nalazi i ma crkvenu jurisdukciju.
– Otuda mislim da je veoma važno da i vi poštujući Ustav i zakone države Crne Gore, a i mi poštujući Ustav i zakone Crne Gore nismo hteli ništa više od bilo kog građanina Crne Gore vezano za temu vere niti smo imali ambicije da postignemo bilo šta više od bilo koje druge verske zajednice. Ali, naravno, logično je i normalno da nam nije bilo drago da prihvatimo i bilo šta manje od toga – istakao je patrijarh Porfirije.
Vjerski analitičar Draško Đenović ocjenjuje da su prilikom potpisivanja Temeljnog ugovor i Abazović i patrijarh Porfirije pokazali da su “pragmatici”.
– Obojica su mladi, žele da rešavaju sporove i idu dalje. Znaju da se ne može stalno živeti u zamrznutom konfliktu – apostrofira Đenović.
I njegov kolega Željko Injac smatra da je Temeljni ugovor zasluga i Porfirija i Abazovića.
– Svakako je radio i patrijarh na tome, ali glavni problem je bila politička pozadina potpisivanja takvog dokumenta. Na kraju je Abazović rešio da reši to bez obzira na političke posledice. Mada, stvarno nije jasno zbog čega je još pre 10 godina potpisan Temeljni ugovor sa rimokatoličkom i jevrejskom crkvom odnosno islamskom zajednicom, a da se toliko dugo čekalo na ugovor sa SPC – pita se Injac.
Kako kaže, primjetno je da nakon dužeg vreme patrijarh Porfirije se otvorio za običnog čovjeka.
– Patrijarh Pavle je bio konzervativac, ali pristupačan za svakog običnog čoveka. Patrijarh Porfirije je liberalniji s tim što i on pokušava u pristupu vernicima da ide putem patrijarha Pavla. Njegov problem je što sada postoje društvene mreže putem kojih pojedinci mogu da vode antipropagandu protiv njega – ocenjuje Injac.
Uveo “prinudnu upravu” u Njujorku
Krajem prošle i početkom ove godine patrijarh Porfirije susreo se sa izazovom izvan našeg regiona. Naime, zbog nekontorlisanog i nenamenskog trošenja novca crkveno školska opština Svetog Save u Njujorku povereni su upravi patrijarha Porfirija. To se dogodilo nakon obraćanja pravoslavnih vernika iz Njujorka koji su se žalili na finansijske marifetluke tamošnjeg biskupa Irineja Dobrijevića.
Pravoslavni vernici iz Njujorka nekoliko puta izneli su niz optužbi na račun vladike Irineja optužujući ga da je nezakonito trošio crkveni novac za obnovu hrama Svetog Save na Menhetnu koji je oštećen u požaru 2016. godine. Oni su od patrijarha i Sinoda zahtevali izuzimanje opštine iz biskupske nadležnosti i predaju patrijarhu.
To se i dogodilo u januaru ove godine.
Organi SPC-a će pročešljati trošenje novca vernika za obnovu hrama i utvrditi zašto je cena od 3,6 miliona dolara, što je bila vrednost predviđena predračunom, porasla na čak osam miliona dolara.
Injac podseća da su u dijaspori glavni vernici, a ne episkopi.
– Onaj ko je napravio crkvu on je glavni, a ne sveštenik. To komplikuje odnos crkve i vernika. Neka vrsta centralizacije SPC bi bila poželjna širom dijaspore ne samo u Njujorku. Recimo, SPC u Australiji nema status pravnog lica – naglašava Injac.
Sljedeći izazov – vjeronauka u školama?
Kada je riječ o budućim izazovima moguće je da će se patrijarh Irinej založiti, kako je već govorio, da veronauka bude još više zastupljena u školama. Krajem juna poglavar SPC izazvao je buru u javnosti kada je rekao da je “veoma razočaran informacijom da direktori više osnovnih i srednjih škola u Srbiji svesno obeshrabruju i sprečavaju učenike i roditelje da se opredjele za versku nastavu”.
– Posavetovaću se sa braćom arhijerejima i predstavnicima drugih Crkava i verskih zajednica o tome da li da javno objavimo njihova imena i imena škola koje na taj način diskriminišu sopstvene učenike. U svakom slučaju ćemo uputiti zvanično reagovanje i nadležnim državnim organimma – napisao je Porfirije na društvenim mrežama.
Verski analitičar Draško Đenović naglašava da ima puno problema u vezi sa zastupljenijim uvođenjem veronauke u škole.
– Najpre se to mora predvideti nastavnim planom i programom, a onda se postavlja pitanje ko bi izvodio tu nastavu. Teško da sveštenici to mogu da rade iako imaju znanje jer nisu završili ni pedagogiju ni metodiku kako bi na pravi način preneli svoje znanje učenicima – ocenjuje Đenović.
S druge strane, Injac podvlači da uvođenje vjeronauke u škole ne znači sužavanje sekularne države.
– Takvi strahovi su neopravdani. U država na Zapadu veronauka postoji u školama pa nijedna od tih država nije manje sekularna. Prošlo je 20 godina od uvođenja vjeronauke u naše škole pa ne vidim da je na bilo koji način to negativno uticalo na djecu – zaključuje Injac.