Rekao je ovo Mario Crnković, predsjednik Udruženja “Green Team” iz ove lokalne zajednice i dugogodišnji aktivista u borbi protiv odlaganja nuklearnog i drugih otpada na ovoj lokaciji.
Mlakva kod Novog Grada je oko 850 metara vazdušnom linijom udaljena od Trgovske gore, mjesta na kojem Hrvatska planira da gradi nuklearni objekat u koji namjerava da skladišti radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane “Krško” i drugi opasni otpad sa teritorije cijele Hrvatske.
Nevjerovatno je koliko je Trgovska gora blizu prelijepe rijeke Une, koja je, prema nekima, proglašena najljepšom rijekom u Evropi i najvećim biserom cijele regije. Tome u prilog svjedoči i inicijativa da se dio ove rijeke nađe pod zaštitom UNESCO.
Tu odmah iza Une je vodocrpilište i bunari iz kojih se vodom napaja skoro cijeli Novi Grad.
Crnković priča da je Trgovska gora vazdušnom linijom bliža centru Novog Grada nego centru Dvora na Uni sa hrvatske strane, kojem teritorijalno pripada, te da je ovaj, nekada vojni objekat, sa tri strane okrenut ka Novom Gradu i granici BiH, a samo s jedne strane ka Hrvatskoj.
U slučaju izgradnje ovog skladišta i potencijalnog akcidenta, ukoliko bi se radioaktivnost našla u životnoj sredini, zbog konfiguracije terena i ruže vjetrova, većina zagađenja bi se preusmjerila baš ka Novom Gradu i BiH.
Treba pomenuti i da je ovo trusno područje, a najbolji dokaz za to je razorni zemljotres koji se dogodio krajem decembra 2020. godine čiji je epicentar bio u obližnjoj Petrinji.
Savjet ministara BiH je krajem oktobra 2020. godine donio odluku o formiranju Ekspertskog i Pravnog tima za borbu protiv odlagališta nuklearnog i drugih otpada na Trgovskoj gori, međutim, njihov rad (iako možda nisu ni mogli ništa učiniti), barem do sada, nije doprinio tome da Hrvatska odustane od ove lokacije.
Crnković je dao svoje mišljenje o tome da li država radi dovoljno da zaštiti građane Novog Grada i okolnih opština koji su ugroženi.
– Čim ova tema traje od 1999. godine, odnosno duže od 24 godine, jednostavno je odgovoriti da država nije dovoljno učinila i ne čini kada su u pitanju ove nametnute prijetnje. Moram u startu reći da je u pitanju izgradnja nuklearnog objekta u graničnom pojasu dvije zemlje. Čitava ta oblast treba da služi za smještanje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane “Krško”, ali i jednako tako se često zaboravlja da je ovaj prostor predviđen za smještanje drugih opasnih otpada sa teritorije čitave Hrvatske. Sve je to ogromna prijetnja koja stvara stigmatizaciju građana Novog Grada i čitave regije, ali i jedan opravdan strah koji se manifestuje na različite načine. Mi već sada imamo i socijalne, i ekonomske, i demografske, i druge negativne uticaje, međutim, to su stvari o kojima se ne priča toliko, priča se samo o tome hoće li otpad doći ili ne. Patnja građana ostaje u sjeni svega toga – ističe Crnković.
On se nedavno odrekao 7.000 KM za rad u Ekspertskom timu, jer, kako kaže, to je jedino ispravno što se moglo učiniti.
– Na kraju krajeva, preko 7.000 KM će izgubiti svako domaćinstvo u našoj regiji ukoliko se desi odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Moje odricanje te neke naknade iz Ekspertskog tima ne smatram kao neki poseban čin. Ovo je vapaj svima u državi da se pokrenu. Stvarno nemamo dovoljno vremena. Da, prošlo je 20 i nešto godina, ali je 2024. godina stvarno odlučujuća za slučaj Trgovska gora. Zašto to kažem? Sredinom ove godine Hrvatska je najavila da će pustiti u javnost Studiju uticaja na životnu sredinu. To je najvažniji dokument u čitavom slučaju. Tada Hrvatska objašnjava da li taj objekat, po njenom mišljenju, ima negativne uticaje na ljude, na životnu sredinu, a naše je da na pravi način argumentujemo koji su sve to negativni uticaji koje već sada trpimo, te koji će biti ukoliko dođe do odlaganja. Moramo biti svjesni i ne možemo se zavaravati, Bih u ovom trenutku nije spremna, nema spremnu argumentaciju. Sutra da moramo ići na neki međunarodni sud, BiH u ovom trenutku nije spremna. Ali moramo i možemo biti spremni. Mi kasnimo godinu i po. Pokrenuta su određena istraživanja kako na teritoriji RS, tako i FBiH. Republika Srpska je krenula sa istraživanjima u oktobru, a Federacija u novembru. Federacija je svoja istraživanja prezentovala, a još nemamo rezultate iz Republike Srpske. Poenta je u tome, na stranu sva istraživanja, na stranu sva politička i druga protivljenja, na stranu neke velike riječi i obećanja, nama trebaju argumenti. Treba nam čvrst stav države, diplomatski napori koji su evidentno izostali sve ove godine. Kada vidimo ko je u ovom slučaju na strani BiH, možemo ih izbrojati na prste jedne ruke i to nije doprinos Ministarstva spoljnih poslova BiH, čiji bi to posao trebao biti, već ko zna koga već. Ali, nije poenta ko je šta uradio, nego koliko je urađeno i da li će građani Novog Grada i regije, ali i čitave BiH, biti odbranjeni od ove nametnute prijetnje ili ćemo, jednostavno, biti žrtva nekih loših politika i neodgovornih ljudi – naglašava Crnković.
Prema njegovim riječima, argumenti koji su potrebni su naučnoistraživački i drugi radovi o ovoj temi.
– Mi već sada imamo negativne uticaje koje možemo posmatrati kroz prizmu ekologije, kroz prizmu turizma, dosta investitora je odustalo od Novog Grada, dosta mladih, a i onih starijih je otišlo iz Novog Grada. Zašto? Zato što vjeruju da će se to tamo (odlaganje otpada na Trgovskoj gori) desiti i ne žele da trpe posljedice. Te sve posljedice koje sada imamo nisu argumentovane na pravi način. Nisu urađeni pravi naučnoistraživački i drugi radovi na tu temu koji na pravi način argumentuju šta se dešava. Nije bitno što smo mi svjesni toga. To, ukoliko nije crno na bijelo napisano, ukoliko nije u formatu koji će neki međunarodni sud uvažiti na pravi način, to nije dovoljno. Zato opet skrećem pažnju, treba nam angažman naše akademske zajednice. Oni trebaju dobiti institucionalnu i sistemsku podršku, materijalnu podršku, svaki izlazak na teren, istraživanje, lektorisanje, objavljivanje, sve su to materijalni troškovi. Neće neko raditi tu temu, pa sve morati platiti iz svog džepa. Ovdje nije stvar u parama, već u odgovornosti. Mora postojati sistemski odgovor, sistemsko rješenje na koji način će BiH argumentovati sve ove negativne uticaje koje već sada imamo – objašnjava Crnković.
Ukoliko dođe do potencijalnog odlaganja otpada na Trgovskoj gori, Mario kaže da će njegova porodica i on prvi napustiti Novi Grad.
– Prvo krećem od sebe. Neću da pričam o nikome drugome. Ja želim da ostanem ovdje i živim ovdje. Evidentno je da, ukoliko bude izgradnje, to će biti podstrek stanovništvu da odlazi odavde. Ako on bude napravljen, bude u normalnom radu i ne bude imao negativnih uticaja na životnu sredinu, kakve će uticaje imati na privredu i poljoprivredu, i sve druge oblasti u Novom Gradu i široj regiji? Druga stvar je šta ako se desi akcident i radioaktivnost dospije u životnu sredinu. U Hrvatskoj konstantno govore da je to nemoguće. Pa nemoguće je bilo i u Fukušimi, nemoguće je bilo u “Three Mile Island”, pa ljudi i danas ispaštaju zbog toga. Sve je to bilo nemoguće, a sve se to desilo, Moraju se obraditi svi scenariji, pa da se na pravi način to argumentuje. Bezbjednosni aspekt ove teme je veoma kompleksan. Prije nekoliko dana je objavljen prvi naučni rad koji argumentuje negativne uticaje ovoga na životnu sredinu i ljude ovog područja. On prepoznaje sedam aspekata ljudske bezbjednosti koji su ugroženi samom namjerom Hrvatske da gradi nuklearni objekat. Takvi radovi su praktično pravo blago, oni nam osvjetljavaju stvari i govore šta nas može čekati ukoliko država, ali i sami mi građani ne budemo dovoljno odgovorni i ne budemo dovoljno insistirali na rješavanju ovog problema. Građani Novog Grada i čitave sjeverozapadne BiH nisu imali nikakve benefite, ni ekonomske, ni privredne, ni poljoprivredne, ni energetske od rada Nuklearne elektrane “Krško”. Nas “Krško” ne zanima. To je stvar Hrvatske i Slovenije, i upravo iz tog razloga ne želimo da trpimo negativne posljedice rada te nuklearke, a najnegativnija posljedica je upravo taj radioaktivni otpad kojeg žele da smjeste ovdje uz našu rijeku Unu, uz vodocrpilište i bunare iz kojih se napaja skoro cijeli Novi Grad. Došli su na genijalnu ideju. Hajde da sav rizik prebacimo na Republiku Srpsku i BiH, a mi da uživamo u benefitima nuklearke – zaključio je Crnković.
Prema njegovim riječima, dobar dio problema leži u tome da su građani obeshrabreni u velikoj mjeri, jer vide kako im država funkcioniše i onda često nedostaje dovoljno optimizma.
– Zaboga, borimo se za život! Andrej Plenković, premijer Hrvatske, boravio je krajem prošle godine u BiH i slavodobitno rekao vijest da Hrvatska neće skladištiti opasne otpade na Trgovskoj gori do 2028. godine. Mnogi su to primili kao dobru vijest. To nije dobra vijest. Samo nas je obavijestio da prije 2028. godine to neće činiti – ističe on, pišu Nezavisne novine.
Napominje da su građani koji žive ovdje i čiji život će biti ugrožen dužni da insistiraju kod nadležnih da rade svoj posao.