Jovanović je večeras ispred beogradskog Urgentnog centra izjavio novinarima da je Beko primljen u 18.30 časova sa teškim povedama nanesenim iz vatrenog oružja i opasnim po život, javila je Srna.
Prema njegovim riječima, odmah je operisan, a više informacija biće saopšteno sutra u 10.00 časova.
Policijski ekspert Božo Prelević rekao je za B92 da se iza ovog pokušaja ubistva, možda, kriju ljudi sa mnogo para ili je Beko mogao biti neprijatan svjedok nekome.
Prelević je podsjetio da je Beko bio bez obezbjeđenja i da je živio u mirnom kraju na Senjaku, gdje je puno ambasada i policije.
Reporter “Blica” javio je da se ispred Urgentnog centra okupljaju Bekovi prijatelji, među kojima su i Milorad Vučelić, Zdenko Tomanović, Dragan Bjelogrlić i Miodrag Kostić.
Beko je bogatstvo stekao za vrijeme vlasti Slobodana Milošervića, a vezuju ga za tri od 24 sporne privatizacije u Srbiji koje se istražuju.
Napadač na Beka imao pomagača?
”Policija sumnja da su u ranjavanju Milana Beka učestvovale dvije osobe”, rekao je za RTS načelnik beogradske policije Veselin Milić.
Sumnja se da je napadač imao pomagača koji ga je čekao u automobilu.
Milić je dodao da, prije današnjeg napada, policija nije imala nikakve indicije da je ugrožena bezbjednost Milana Beka.
Uviđaj je i dalje u toku.
Policija u potrazi za napadačem zaustavlja vozila na mostu “Gazela” i saobraćaj se veoma usporeno odvija.
Pojačana policijska kontrola je u gradu i na graničnim prelazima.
Biografija Milana Beka
Milan Beko je rođen 1961. u Herceg Novom. Diplomirao je 1997. na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu, ali nikada nije radio u struci.
Prvo zaposlenje bilo mu je u pozicija direktora maketinga u marketinškoj agenciji Spektra. Ubrzo je postao suvlasnik Spektre zajedno sa Vladimirom Popovićem Bebom. Nakon toga se okreće trgovini i osniva firmu DiBek.
U politiku se uključuje posredno kroz marketinšku kampanju DS-a za izbore 1993. godine. Kasnije postaje blizak vladajućoj strukturi, pa 1997, kao nestranački stručnjak, postaje ministar za vlasničku transformaciju u Vladi Mirka Marjanovića.
Ostao je upamćen kao autor Zakona o privatizaciji koji je važio do 2001. i po prodaji 49 odsto vlasništva Telekoma grčkom OTE-u i italijanskom STET-u.
Dvije godine kasnije prelazi u Saveznu Vladu Momira Bulatovića. Bio je i predsjednik UO kragujevačke “Zastave”, ali je tu funkciju napustio poslije bombardovanja 1999. godine.
Na izborima 2000. godine bio je nestranački kandidat za poslanika na listi JUL-a.
Dvehiljaditih godina učestvovao je direktno ili posredno u nekoliko velikih privatizacija – kupovini najvećih srpskih mlekara, “Knjaz Miloša”, “Luke Beograd”, kao i privatizaciji “Večernjih novosti” i “C marketa” sa Miroslavom Miškovićem.
Otac je četvoro djece.