Spoljni izgled takvih ljudi, koji ne uspijevaju da prihvate prirodne nagone kao normalne i da s njima dođu u dijalog, je visoko kontrolisan i rigidan.
Teško se upuštaju u humor, zabavu ili u neke igre gdje bi se njihova kontrola mogla podstaći. Sa psihološkog gledišta mogli bi biti dijagnozirani kao neuroposesivni.
Nemamo mjesta da diskutujemo o njihovom razvoju u djetinjstvu, o ambijentu u kojem su rasli, možemo samo nastojati da ih opišemo onda kad svojim akcijama ne uspijevaju više da prikriju taj veliki konflikt koji proizlazi iz istovremene želje i straha.
Tako da bismo mogli parafrazirati: ljubav i mržnja, kao želja i strah. Željeti nešto što je arhaična potreba i bojati se baš toga, jer naslućujemo da je to “nešto” jače i veće od nas, iznad čega naš um i naša snaga nisu u stanju da drže kontrolu, nego samo dijalog i kako bih ja rekla: pregovori.
Ti pregovori, sa donjom stranom ispod kajiša i onom iznad, i njihov uspjeh zavise od dobrog razvoja emotivnog i seksualnog života. Ali svi znamo koliko je teško dobiti ili dati harmoničan odgoj našoj djeci kad s jedne strane imamo te arhaične ljubavne i seksualne požude, a s druge imamo kulturu i religiju koja daje nehumane granice tom prirodnom procesu.
Nismo više instinktivni, a nikad nećemo biti toliko “kulturizirani” da to sve držimo pod kontrolom. Da bismo zaista uspjeli u tom velikom podvigu, trebalo bi mijenjati odnos kulture i religije prema čovjeku i njegovim intimnim potvrdama.
Ono što su nam do juče nudili: koristiti libidnu energiju za proizvodnju sad više ne vrijedi, zamijenile su nas mašine i robotistika. Nama ostaje dovoljno energije i vremena da to koristimo u dobre, produhovljene stvari koje se vežu za ljubav i pozitivnu misao i akciju, ili će prevagnuti mržnja, strah, negativni odnosi i djela.
To je razlog ovog članka jer ono što se sad dešava oko nas: nasilje, zloupotreba ljudi, mladih i starih, iskorištavanje njihove energije i manipulisanje medijima i kulturom.
U cijelom “civilizovanom” svijetu crna hronika je puna takvih podataka: jedan je ubio djevojku batinama, drugi je to uradio poslije silovanja, ona dva mladića iz “dobre buržujske” familije ubili su svog prijatelja, kažu, “iz dosade”.
Neki mladi ljubavni par u Milanu, dobro obrazovanih, djeca fakultetskih profesora, unakazili su nekoliko mladića vitriolom samo zato što su nekada bili njeni ljubavnici.
U pozadini tih priča su droge i alkohol, za koje već znamo da su bijeg iz besmislenog življenja. Svako traži u bijegu svoj način olakšanja. Svi mi, kad imamo dobre “diplomatske” odnose između želje i straha, nemamo potrebu da se krijemo u alkoholu, pilulama i drogi.
Kao to kažu novinari, sva se crna hronika vrti oko tri glavne tačke: seks, novac i krv.
A da ne govorimo o politici i političarima, gdje su mnogi od njih brutalniji od nekih zločinaca. Ko želi da upozna ljude treba da upozna sebe, jer samo onaj ko je u dobrim odnosima sa sobom, sa svojom “donjom” i “gornjom” stranom, koji se bavi željama, nagonima i potrebama, i koji se odnosi prema njima kao prema ličnoj specifičnosti, kao prirodnim darom, kako svojim tako i tuđim, može da nađe dobre razloge i da da smisao ovoj fantastičnoj šansi koju imamo, a koju neki zovu: ludi zemaljski život.