Pojedinci su živjeli i 160 godina. Rijetko su bolesni, ne znaju šta su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina.
Oni su živi dokaz kako prehrana i način života utiču na čovjeka. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što uzgoje. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu mnogo sušenih kajsija, razne žitarice (uglavnom heljdu i ječam), mahunarke, te rijeđe ovčji sir, mlijeko i jaja.
Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Mnogo hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine. Takođe, mnogo se smiju.
Jedan dio godine u trajanju između dva i četiri mjeseca ne jedu ništa već piju samo sok od sušenih kajsija. To je kod njih tradicija od davnina koju strogo poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I ljekari kažu da su upravo način njihove ishrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovečnost. Naime, navika konzumiranja velike količine kajsija možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora.
Sjemenke kajsije bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki prave ulje. No, reč je o izuzetno malim dozama, koje mogu biti opasne po život ako se pretjera. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala kajsije na svojoj zemlji. Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana, te su se pojavili karijes i stomačne tegobe, što prije nisu poznavali.
Ovaj živahan i izdržljiv narod za sebe kaže da su potomci Aleksandra Velikog i njegove vojske. Neki od njih su u vrijeme osvajanja ostali u svojim selima i oženili se. Mediji su 1984. godine pisali o Saidu Abdulu Mobudu iz naroda Hunza koji je došao na londonski aerodrom i zbunio službenike pokazavši im pasoš. U njemu je pisalo da je rođen 1832. godine.