Umberto Eko je neiscrpna inspiracija, i vrlo plodan pisac. U knjizi koju je pripremio za svoje studente a koja je zamišljena kao akademska pomoć za studente književnosti, Eko daje savjete za sve pisce, i one koji bi to htjeli da budu.
Dok u knjizi opisuje cijeli proces pisanja – od biranja teme do sprovođenja istraživanja, planiranja i revizije – u jednom dijelu Eko daje najdirektnije savjete o pisanju.
“Ne piši duge rečenice. Ako ti dolaze na pamet, zapiši ih, ali ih prekidaj. Ne plaši se da ponovljaš subjekat dva puta, i kloni se previše zamjenica.Pseudo pjesnik koji piše svoju tezu u poeziji je jadan pisac i verovatno loš pesnik. Od Dantea do Eliota, kada avangardni pjesnici žele da govore o svojoj poeziji, pišu u čistoj prozi.“
Eko onda postavlja pitanje: “Da li si pjesnik? Onda ne juri fakultetsku diplomu.“
“Počinjite nove redove često. Radite to kada je potrebno, i kada tempo teksta to zahtjeva, ali što češće to bolje.“
U sljedećem savjetu, Eko ohrabruje studente da traže mišljenje i kritiku od svojih mentora, i upozorava:
“Ne izigravaj usamljenog genija.“
Eko piše i o lošim navikama pisca amatera:
“Izbjegavaj znak uzvika da naglasiš izjavu. To nije primereno u kritičnom eseju.Dozvoljeno je jednom ili dvaput, ako je cilj da učinite da čitalac iskoči iz stolice i da mu obratite pažnju na žestoke izjave poput: “Obrati pažnju, nikad ne čini ovu grešku!“ Efekat će biti jači ako jednostavno kažete važne stvari.“
(B92)