Podrška SAD-a Ukrajini uskoro će proći značajan test. Ovo se ne odvija na pozornici republikanske predsjedničke debate ili u Bijeloj kući, već na Kapitol hilu, u Predstavničkom domu pod kontrolom nove republikanske većine, predvođene Kevinom Mekartijem.
Prevladavajuće stajalište je da će američka podrška Ukrajini ostati čvrsta sve dok je Džo Bajden predsjednik, dakle barem do januara 2025. Ali tu se zanemaruje činjenica da je Kongres zapravo taj koji kontroliše novčanike. Od preuzimanja dužnosti u januaru, republikanski kontrolisani kongres nije usvojio niti jedan zakon o finansiranju Ukrajine. No, treba reći kako Bijela kuća to dosad nije ni tražila.
Republikanska stranka je, naime, sve više podijeljena u svojoj podršci Ukrajini, kao što je zorno pokazano u nedavnoj predsjedničkoj debati republikanaca. Ovo je dio dubljeg problema u vanjskoj politici, gdje se Trampovi neoizolacionisti sukobljavaju s internacionalističkim i neokonzervativnim školama koje utjelovljuju Mekejn i Regan.
Ali to znači i da će Kevinu Mekartiju, slabom govorniku koji očajnički želi održati svoj republikanski klub ujedinjenim, biti mrsko iznositi bilo kakve zakone koji izazivaju podjele – kao što je financsranje Ukrajine, navodi jutarnji.hr.
Prethodni kongres pod vodstvom Nensi Pelozi u decembru je usvojio ogroman paket podrške od dodatnih 25 milijardi dolara. To je Bajdenovoj administraciji dalo potencijalno dugu stazu finansiranja za podršku Ukrajini, sve dok su se sredstva razborito dodjeljivala.
Umjesto da se vrati u Kongres tokom posljednjih devet mjeseci, administracija je pazila na svoj novčanik i pažljivo upravljala stopom potrošnje, što je bio glavni ograničavajući faktoru sposobnosti administracije da osigura skupe sisteme, kao što su F-16 ili ATACMS.
Bijes Bijele kuće na Njemačku jer ih je prisilila da isporuče tenkove Abrams u februaru nije bio zbog zabrinutosti oko eskalacije ili zato što nije željela da Ukrajina ima tenkove već je velikim dijelom problem bio trošak. Slično tome, administracija ne bi pružila obuku Ukrajincima na F-16 da to nije bila voljna.
Podrška SAD-a stoga je usmjerena na trenutne osnovne potrebe Ukrajine, nabavku municije i drugog ključnog pribora Ukrajincima za trenutnu borbu, a ne za podršku ukrajinskim vazdušnim snagama u 2025. Sada je problem u tome što nije jasno hoće li SAD moći kratkoročno podržati Ukrajinu. Jer novca je sada gotovo nestalo.
Ovo je konačno natjeralo Bajdena da se vrati u Kongres. Bijela kuća nedavno je tiho podnijela ograničeni zahtjev od 10 milijardi dolara koji bi zadržao trenutni tempo finansiranja do početka sljedeće godine. Ovo pitanje namjerno nije držano prioritetnim nadajući se da se može provući, ne želeći voditi javnu borbu koja bi republikance mogla razjediniti.
Trenutno nikako nije sigurno da će finansiranje Ukrajine proći kroz Kongres. Sudbinu Ukrajine može odrediti Kevin Mekarti koliko i događaji na bojnom polju.
Naravno, američki diplomati i funkcioneri uvjeravaju Ukrajinu, kao i saveznike i partnere, u njenu čvrstu predanost. I doista, čak i ako republikanski dom odbije djelovati, administracija još uvijek može preraspodijeliti sredstva unutar golemog budžeta Pentagona i koristiti druge budžetske trikove, kao što je proglašavanje opreme za Ukrajinu viškom i tako prihvatljivom za prenos. Ali, to je birokratski teže i neizbježno će dodatno usporiti tempo američke pomoći.
Stoga je imperativ da UK i Europa učine još više. Ujedinjeno Kraljevstvo uvijek iznova predvodi u pružanju novih naprednih sistema Ukrajini, poput tenka Challenger i raketa Storm Shadow. Evropska Unija ulaže u povećanje količine municije. Ali, UK i Europa zajedno bi mogle biti prisiljene zamijeniti uloge s SAD-om, pri čemu će Evropa pružati većinu podršske, a SAD će učiniti što može. To će opteretiti britanske i evropske snage i odbrambenu industriju, zahtijevati više finansiranja i politički fokus.
Ali podrška Zapada Ukrajini jednaka je onome što je podrška SAD-a bila za Ujedinjeno Kraljevstvo tokom Drugog svjetskog rata. Saveznička vojna pomoć Ukrajini od početka rata bila je izvanredna po svom uticaju i nije uključivala neku veliku žrtvu Zapada te je održiva neograničeno vrijeme.
Ali, zbog podijeljene američke politike, SAD bi mogao povući svoj pojas za spašavanje prema Ukrajini i zauzeti geopolitički autogol ne dajući dodatna sredstva. Ako to učini, UK, EU i drugi evropski partneri moraće popuniti prazninu.