Ovo je mjesto toliko ukleto da ga čak ni u njegovoj domovini, Italiji, ne žele izgovoriti naglas, već samo kažu “ono selo”, a čak vas ni tamošnja policija, ako ustrašeni pritisnete papučicu gasa dok prolazite onuda, neće kazniti zbog prebrze vožnje.
Jer, oni znaju. Priča o prokletstvu je stara koliko i sam grad Kolobraro, a vezana je uz značenje riječi “coluber”, što na latinskom znači zmija, koju u mnogim kulturama smatraju simbolom zla.
Iako se priča o prokletstvu prenosila vijekovima, oživjela je tek u prvoj polovini 20. vijeka, kada su je probudili jedan advokat i vještica. Bijađo Virđilio je bio uspješan advokat koji nikad nije izgubio slučaj, i imao je mnogo neprijatelja. Jednog dana na sudu je, u žaru govora, rekao: “Ako ne govorim istinu, neka ovaj luster padne.” I luster je pao.
Virđilio i njegovi nasljednici ubrzo su napustili grad. Nedugo potom u selo je došao jedan antropolog u potrazi za “dobrom vješticom” za koju je vjerovao da može skinuti urok “zlog oka”. Ali, umjesto toga, i on i čitav njegov tim saradnika počeli su za vrijeme posjete doživljavati potpuno neobjašnjive nesreće. Otada se Kolobraro navodi kao glavno vještičje gnijezdo.
(Nezavinse)