Neki slučajevi zlostavljanja bili su prijavljivani policiji, ali, uprkos tome, nadlležni nisu uspjeli da obezbijede zaštitu. Zločini su uglavnom izvedeni vatrenim oružjem.
Većina zločina dogodila se iz strasti, s obzirom na to da je život izgubilo 14 bračnih partnerki, dvije bivše supruge, dvije djevojke i tri vanbračne partnerke, a ubijene su i dvije majke i jedna sestra.
Koordinator Savjetovališta protiv nasilja u porodici Vesna Stanojević rekla je za “Večernje novosti” da odgovornost za tragediju nekada leži na istitucijama koje nisu adekvatno reagovale i zaštitile žrtvu, a nekada i na građanima koji ignorišu pozive upomoć.
“Ipak, treba imati u vidu da nije retkost da žene ništa ne čine da promene situaciju u kojoj su se našle, ili još gore da se vraćaju nasilniku”, kaže Stanojevićeva.
Ona upozorava da žene moraju da budu svjesne da, ako ih je suprug jednom istukao, to vjerovatno raditi ponovo.
Statistika pokuzuje da je žena u svom domu nejnezaštićenija.
U gotovo polovini slučajeva, gdje su žene bile žrtve nasilje se dogodilo u prostoru u kome je ona živjela zajedno sa nasilnikom.