Osumnjičeni su za ubistva 30 civila među kojima i 10 žena u junu 1992. godine. Najmalađa žrtva imala je 16, a najstarija više od 80 godina. Potomci žrtava i malobrojni preživjeli očekuju da će optužnica uskoro biti napisana i proširena.
Četvrt vijeka malobrojni preživjeli i srodnici ubijenih čekaju pravdu i svjedoče o čemernom danu sela Čemerno. I dočekali su! Uhapšeno je samo šest osumnjičenih zločinaca! A u pokolju je učestvovalo njih više od 400 iz Mahmutovića rijeke, Korita, Orahovice, Slivna… sve dotadašnje komšije prijatelji, čak i kumovi, Bešlije Barići, Alići Čabaravdići…
Prethodno, komšijski su obećali da će se uzajamno štititi. No komšijski sabur i merhamet u junsko praskozorje najgrublje su pogazili. Napali su na usnulo i nebranjeno srpsko selo, od 60-ak mještana i pridošle im rodbine, već tada sa iskustvom stradalnika. I sve koje su uhvatili, ubili su! Kuće i pomoćne objekte spalili. Starina Petar Rašović, preživio je skriven u đubre. I tu bio svjedokom iživljavanja nad sestrama Rankom i Јadrankom Damjanović i njihovom majkom Spasenijom. Od boli i suza oslijepio, prije nego se upokojio, svjedočio je.
– Silovane su dvije sestre, jedan je majku držao za kosu, a drugi su silovali, iživljavali se. Obje su zaklane i majka im. Poznao sam svoju nevjestu kojoj je glava odsječena, nisam smio gore da idem, ima još leševa – priča starina.
Preživjeli su i sestra i brat – Branka i Branko Trifković. Oboje teško ranjeni. Ona skrivena ispod tijela ubijenih.
– Opkolili su kuću, zvali da izađemo, govorili nam da se predamo, a kako je ko izlazio oni su tako strijeljali – svjedočila je Branka ovim užasnim događajima.
– Oca su mi udavili, bratu od 17 godina ruke lomili, to je nezapamćeno. Oca su odveli tamo 200 metara i udavili su ga, ja sam čuo kad je on vikao i dozivao “Kume zar ćeš i ti”. Kumovi su nam bili do tada Nusret i Mirzet Bešlija koji su učestvovali u tom napadu. Napad je predvodio Enes Durak bivši policajac iz Ilijaša, dolazio prije rata, tako da sam ih poznao- njega Nusreta i Mirzeta – pričao je 1992. Branko.
Prepoznavali su molobrojni preživjeli svjedoci i druge zločince. Među njima Džemala Alića iz Breze, Karla i Stjepana Barića iz Nasića odnosno Solakovice, Nijaza Čabaravdića, Ferida i Mirsa Bušatliju, Fikreta Smajlovića, Hasana Selimovića… I mnoge druge! Njih među, danas uhapšenima nema, baš kao ni Јusufa Mušimbegovića bivšeg oficira ЈNA, koji je prema našim saznanjima i naredio napad na Čemerno. Među napadačima i Džemal Smolo, čiji je ratni dnevnik ostao na zemlji natopljenoj srpskom krvlju.
Smolo u dnevniku navodi: “Komanda je izdala zadatak da se uništi mjesto Čemerno. Zadatak je dobio 2. vod, 2. čete kojom komanduje Tufo Šumar, vodnik. Grupa u kojoj sam se ja nalazio imala je zadatak da uništi i zarobi sve što je pokretno i nepokretno, sve što postoji na tom mjestu”.
I selo je zaista uništeno. Na stratište i zgrarište- dan kasnije pristigla je srpska vojska. I zatekla stravičan prizor.
– Neki su bili razbijene glave i prsa poderanih, vidio sam da je dvoje ubijeno iz vatrenog oružja, svi ostali su dotucani. Znao sam ih sve, ali neke sam jedva poznao – priča Vidoje Rašević.
Јezivim svjedočenjima nikada kraja. No ni to, čini se nije bilo dovoljno rukovodstvu opštine Ilijaš. Na spomen obilježju podignutom 2007. godine, na mjestu pronađene masovne grobnice, sramotno su zabranili natpis “ratni zločin”. Za njih su to bila samo ratna dešavanja. Valjda- sve do danas.
– Iz masovne grobnice u selu Čemerno ekshumirano je 20 lica, a ukupno je prema našim dostupnim podacima, koje smo dostavili postupajućem tužiocu, više od 30 lica ubijeno – ističe Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina.
U Čemernu Srba više nema. Selo- spomenik napušteno je i pusto. Zidine odavno u korov zarasle. A malobrojni preživjeli i srodnici ubijenih, očekuju da lisice na ruke budu stavljene i ostalim krvnicima. Očekuju i da ovo neće biti još jedan u nizi sramnih sudskih postupaka u kojem se, umjesto zaslužene kazne, poliraju biografije zločinaca, u kojima svjedoci amnezično zaboravljaju činjenice ili mijenjaju iskaze. Valjda su ove slike i ova svjedočenja dovoljno uvjerljiva i za jednostrano baždareno pravosuđe!
RTRS