Sa malim koferom krenula sam na put, a prva destinacija mi je bio Milano. Industrijska metropola Italije i jedan od najznačajnijih gradova Evrope zasigurno ima šta da ponudi. Glavu su mi zaokupile informacije da se u ovom gradu nalazi većina izdavačkih kuća, reklamnih kompanija, instituta za istraživanje tržišta i trgovačkih udruženja. Baš u trenutku kad sam pomislila gdje sam to zalutala i da sam mogla da izaberem neki drugi grad sa mnoštvom turističkih destinacija, ispred mene je krenuo izvirivati pravi zamak.
ZAMAK SFORCA
Smješten u samom centru grada, zamak Sforca predstavlja značajan srednjovjekovni spomenik. Izgrađen je u 14. vijeku i slovi za jednu od najvećih tvrđava Evrope i pokriva površinu od 25 hektara. Ovaj značajni srednjovjekovni spomenik nekad je služio kao rezidencija milanskih vojvoda, a danas predstavlja jedan od najsadržajnijih i najljepših muzeja istorije umjetnosti u Milanu.
Ulaz u zamak i obilazak vrtova se ne naplaćuje. Shvatila sam da pored toga što slovi za najveći centar mode i industrije, ovaj grad pruža i mnoštvo arhitekture i istorijskih sadržaja. Kada šetate ulicama Milana možete da osjetite posebnu energiju, a veoma je uočljivo da svi vode računa o svom izgledu i oblačenju, te vas svojim neobičnim držanjem tjeraju da im se prilagodite.
MILANSKA KATEDRALA
Glavna destinacija u Milanu je zasigurno katedrala Duomo (it. Duomo di Milano). Čak i oni koji posebno ne doživljavaju arhitekturu sigurno će zastati kad ugledaju Milansku katedralu. Pored toga što je u njoj sjedište milanske arhiepiskopije, ova velelepna građevina je druga po veličini gotička katedrala na svijetu. Unutrašnjost, kao i spoljašnji dio vas garantovano neće ostaviti ravnodušnim. Sama fasada je prekrivena hiljadama različitih gotičkih ornamenata. Za posjetioce je otvoren krov katedrale sa kojeg možete da vidite cijeli Milano, mada tamošnji stanovnici tvrde da kad je fino vrijeme možete čak da vidite i Alpe. Poseban utisak na mene je ostavila i Aperol terasa, neobični kafić sa najljepšom terasom tik do katedrale. Zaista bi bila prava greška da uđete u takav kafić a da ne naručite gorkasti aperol, omiljeno aperitivno piće Italijana.
Ono što nisam očekivala je da ću dobiti posudu punu domaćeg čipsa, te desetak različitih vrsta zakuski. Iskreno, i dan-danas ne znam šta sam tada pojela, znam samo da je odlično izgledalo i bilo veoma ukusno. Na kraju ne znam da li mi se zavrtjelo od čaše aperola ili od toga što sam ovo zadovoljstvo platila dvadeset evra.
JEDINSTVENA GALERIJA
Sa trga ispred katedrale se ulazi u čuveni pasaž galerija “Vittorio Emanuele II”, najstariji šoping centar u Italiji. Arhitektura ove galerije je jedinstvena, izrađena od stakla i željeza, uokvirena u kupole koje okružuju cijelo područje i time čine arhitektonsko čudo i osjećaj strahopoštovanja, te se s razlogom upravo tu nalaze najelitniji barovi i prodavnice.
Unutar galerije nalazi se i prava tradicionalna atrakcija: ukoliko želite sreću, treba tri puta da se okrenete oko sebe na peti desne noge. Zanimljivo u tome jeste to što petu treba da stavite na genitalije bika koji je na portretu grba grada Torina.
TRG SKALA
Kroz pasaž sa trga Duomo direktno se izlazi na trg Skala, gdje se nalazi najpoznatija opera na svijetu koja svake godine prima sva najveća imena. Izgrađena je po naređenju carice Marije Tereze nakon što je stara opera izgorjela u požaru. Cijene ulaznica su izuzetno visoke, ali za ljubitelje opere koji ne mogu da izdvoje velike svote novca napravljen je muzej. Njegovu unutrašnjost možete vidjeti za svega šest evra. Neke sobe u muzeju su posvećene životu poznatog kompozitora Đuzepea Verdija, a u drugim se nalaze stari muzički instrumenti, te kostimi koji su pripadali Mariji Kalas i Rudolfu Nurejevu. Iako je grad prilično siv, te ne odiše određenom dozom smirenosti, Milano posjeduje nešto drugo. Brzina i opšta gužva vladaju u svim segmentima, od saobraćaja do prodavnica, no i pored toga u Milano se definitivno isplati doći i osjetiti tu posebnu žustrinu i užurbanost koju nudi.
MJESTO PRINCA I PRINCEZE
Iz velikog grada Italije putovanje sam nastavila prema maloj državi. Na Azurnoj obali Sredozemnog mora smjestio se Monako, površine svega dva kilometra kvadratna, koji nosi status najmanje ali najgušće naseljene države na svijetu. Glavni prihod Monako ima od turizma, a upravo prijatna klima, kockarnice, luksuz i održavanje trke Formule 1 privlače mnogobrojne turiste. Našla sam se u tako maloj državi a da ne znam gdje bih prije gledala. Skupocjeni automobili poput ferarija i poršea pokušavaju odvratiti pažnju sa raskošnih građevina. Moram priznati da sam obožavala bajke kad sam bila mala, pogotovo princeze. S godinama sam se razuvjerila u njihovo postojanje, međutim dolaskom u Monako sve se vratilo. Zatekla sam se pred građevinom od bijelog kamena, nalik na dvorac, sagrađenoj na strmoj litici. Zastao mi je dah, a onda sam shvatila da u Monaku sve ima veze sa kneževima, prinčevima i princezama.
Cijela država postoji i živi samo u čast svoje vladajuće plemićke porodice Grimaldi. To nije bilo koja katedrala, u njoj su grobovi svih članova porodice Grimaldi. O njima manje-više znamo sve detalje od trenutka kada je princ Ranije III privukao pažnju javnosti glamuroznim vjenčanjem sa djevojkom iz “običnih krugova”, glumicom Grejs Keli, koja je svojom tajanstvenom ljepotom zarobila prinčevo srce. I ta obična djevojka postala je princeza, te pokazala da se to ne događa samo u bajkama. Možda ipak ne treba da prestanem vjerovati u bajke!
RASKOŠ I BAHATOST
Trgnula sam se iz svojih maštarija i zaputila se ulicom prema Monte Karlu, svjetski poznatom centru kazina, kocke, simbolu luksuza i svega onoga što novac može kupiti. Raskoš je na prvom mjestu, ali i bahatost ljudi je takođe u punom sjaju. Da li zbog toga što posjeduju ogromne količine novca, nose najluksuzniju odjeću i voze ekskluzivna auta – oni “nosom dodiruju oblake”. Mnogi poznati bogataši traže utočište u ovoj državi jer ne moraju plaćati porez, uz uslov da tu borave minimum pola godine. Iako imam osjećaj da osobe koje su bile tamo dnevno zarađuju onoliko koliko ja zaradim mjesečno, nije me spriječilo da uđem u najveću kockarnicu i zaigram. Prvo sam jedan period stajala i posmatrala to more aparata na kojima možete okušati sreću prije nego što sam se odlučila ubaciti novac. Najmanja svota novca sa kojom možete početi je pet evra, s obzirom na to da nisam kockar i to mi se činilo mnogo. Ubacila sam novac, uz dobacivanje moje drugarice: “Ma jedan je život” (kao da smo ubacile 500 evra, a ne samo pet). Naravno, nismo ništa dobile sem adrenalina dok su se voćkice na displeju okretale.
Odlučila sam ovo kockanje prepustiti nekome kome to pričinjava zadovoljstvo. Ja sam se ipak zaputila iz Monaka prema Banjaluci. Nosila sam sa sobom divna iskustva i one stvari koje ne mogu riječima prepričati, ostavljajući iza sebe kilometre, sve do nekih novih putešestvija.
Nezavisne novine