Dosadašnjom istragom Zeljković se tereti da je malverzacijama u postupcima javne nabavke medicinske i druge opreme u vrijeme pandemije korona virusa oštetio Institut za javno zdravstvo RS, odnosno budžet Srpske za 790.000 maraka.
No, iako je istraga utvrdila štetu, njena nadoknada ne zavisi samo od konačnog ishoda suđenja, već i od toga kako će se postaviti Tužilaštvo,odnosno Pravobranilaštvo RS.
Dario Sandić, pravnik iz Banjaluke, istakao je da bi u slučaju dokazivanja krivice Zeljković morao nadoknaditi štetu Institutu.
Citirajući brojne odredbe Krivičnog zakonika RS, koji jasno definišu kada se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, Sandić ističe da bi u slučaju dokazivanja krivice bivšeg direktora IZJZ, Zeljkoviću, morala biti oduzeta imovina za koju se utvrdi da je stečena izvršenjem krivičnog djela, odnosno nekretnine, vozila, akcije, gotovina, udjeli u privrednim društvima i slično.
– Naravno, tužilac bi u optužnici ili u toku krivičnog postupka morao da istakne ovakve zahtjeve prema sudu, odnosno zahtjev za naknadu štete prema oštećenom i zahtjev za oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, te da dokaže da je osuđeni pribavio određene imovinske koristi izvršenjem krivičnog djela – objasnio je Sandić.
Međutim, banjalučki advokat upozorava na praksu da se u ovakvim slučajevima vrlo rijetko, skoro nikada, ne oduzima imovina stečena izvršenjem krivičnog djela, dok se šteta nastala izvršenjem krivičnog djela obično namiruje u parničnom postupku po tužbama oštećenih.
– Ukoliko je oštećen budžet ili neka od javnih ustanova ta šteta se skoro nikada ne namiruje, jer vlast ili ustanova nikada ne tuže bivše direktore ili ministre za ovu štetu, imajući u vidu da su svi direktori i ministri, ili bilo ko od upravljačkih funkcija, ustanova i javnih preduzeća, postavljeni po partijskim osnovama, te se primjenjuje stara narodna poslovica: „Vrana vrani ne kopa oči“ – objašnjava Sandić.
Dodaje kako nema potrebe za izmjenama zakona kako bi se preduhitrila amnestija osuđenika u konkretnim slučajevima, jer je sve već dovoljno rečeno u postojećim zakonima.
– Nema potrebe za izmjenama bilo kakvih zakonskih rješenja, već je potrebno da se postojeća zakonska rješenja primjenjuju. Naime, bilo bi interesantno da se pokrene pitanje i odgovornost zašto tužioci, u većini slučajeva, u optužnicama ili u toku trajanja postupka, ne ističu zahtjeve za naknadu štete ili za oduzimanje imovine stečene izvršenjem krivičnog djela, ili zašto pravobranioci, nakon osuđujućih presuda, ne pokreću parnične sporove radi naknade štete, kada se zna ko je štetu skrivio i o kojoj visini štete se radi. Naravno da su ovo politička pitanja, jer i jedni i drugi rade po nalogu nosilaca vlasti, što je jedan od razloga zašto živimo u ovakvoj državi punoj nezakonitosti, pravne nesigurnosti, kršenja osnovnih ljudskih prava i korupcije. Kada budemo imali funkcionalnu sudsku vlast, imaćemo pravnu državu, pravo, demokratiju, osnovna ljudska prava i slobode, privredu, ekonomiju i standard. Do tada, osuđeni smo ili da trpimo ili da se pridružimo postojećem sistemu ili da bježimo odavde u uređene države i sisteme – zaključio je banjalučki advokat Dario Sandić.