Britanci su odlučili na napuste Evropsku uniju – šta sada tu ima da se diskutuje? Ima povoda za žaljenje. Nešto što nam je postalo blisko, sada je nestalo. Britanci su, doduše, uvijek bili crna ovca u evropskoj porodici: svojeglavi, neudobni, sa sklonošću ka gunđanju. I pored toga, tužno je kada vam neko zaista okrene leđa.
No, sada je tako i sa tim mora da se živi. Upravo to čine Angela Merkel, Fransoa Oland i Mateo Renci. Nije slučajno to što su se baš njih troje sastali u Berlinu kako bi pripremili predstojeći Evropski savjet u Briselu. Njemačka, Francuska i Italija su osnivačke članice EEG koja je bila prethodnica EU, a i tri su najveće, dakle, najmnogoljudnije, države u zajednici. Već i samo zbog toga, one u ovoj istorijskoj krizi EU snose posebnu odgovornost.
Posle faktičkog istupanja Velike Britanije, politička težina u EU mora da se nanovo rasporedi. Njemačka, Francuska, i Italija će preuzeti vodeću ulogu.
To prije svega znači da ta trojka preostalim 24-im zemljama mora da pokaže put kojim će zajednica da se izbori sa predstojećim istupanjem Britanaca. Jedna stvar je sačuvati mir, a druga – zadržati ostatak porodice na okupu.
Jasne riječi upućene Velikoj Britaniji su pravi početak. Sasvim je ispravno podsjećanje da ta zemlja ostaje članica EU sa svim pravima i obavezama, iako britanska vlada želi da podnese zahtjev za istupanje prema članu 50 ugovora EU. Isto tako ispravno i važno je odbijanje svih informativnih i formalnih preliminarnih pregovora i dogovora. Tu nema šta da se diskutuje! Tako je i nikako drukčije.
Bez teksta nas ostavlja to što Britanci zaista hoće da pregovaraju o istupanju iz EU i što žele da obezbjede sebi što više prednosti članstva, a da pri tome ne preuzmu nikakve obaveze. To je ne samo bezobrazno, već i neodgovorno. Onaj ko postavlja takve zahtjeve, mora znati da EU na to nikada neće pristati. Sada to treba pokazati za primer. Unutar Unije već ima suviše nemira i centrifugalnih sila – tako da bi i druge zemlje mogle da dođu na ideju o izlasku.
Britanci moraju znati da će njihovo ostrvo već i iz ekonomskih razloga i ubuduće biti upućeno na održavanje tijesnih odnosa sa EU. to podrazumjeva da će dvije strane morati da izlaze u susret jedna drugoj. Ali niko se komunicira rado sa partnerima koji se ponašaju drsko. Pri čemu ni 27 zemalja još nije složno oko toga da li da kazni Britance ili da se ponaša sasvim pragmatično. I o tome će u Briselu morati da se porazgovara.
Angela Merkel i njene kolege po dužnosti iz Pariza i Rima žele da idu pragmatičnim putem. I da EU i njenim građanima pruže nove perspektive. Ubuduće će bolje slušati, ozbiljno shvatati brige i biti transparentniji, brži i fleksibilniji – tako glasi poruka troje najviših političara iz Berlina. Daće nove impulse kako bi bilo otvoreno više radnih mjesta za mlade, spoljne granice EU će biti bolje zaštićene i privredni rast će se povećati. EU treba da postane Evropa obdaništa, muzeja i kulturnih institucija a ne samo banaka.
Lijepe su to riječi, ali sada treba da uslijede i djela. Izlazak Britanaca shvatiti kao šansu – to je najbolji put da se izborimo sa ovim gubitkom. Svaki kraj je novi početak. Zvuči otrcano, ali je vrijedno pažnje. A ako uspije, Britanci će se jednom možda zapitati zašto su se 2016. odlučili ovako, a ne drukčije.
(agencije)