„Očekivano! Pitam se šta o svemu ovome misli Draško Stanivuković, koji je uz svoj prepoznatljivi, ali ipak i za njega nevjerovatno srdačan osmijeh, dočekao Plenkovića nedavno u Banjoj Luci sa riječima “tu smo za vas”. Šta o tome misle bivši predsjednik Milorad Dodik, neustavna Ana Trišić Babić i neustavni Minić? Šta planiraju reći stotinama hiljada ljudi koji žive u ovom području i čiji će životi biti ugroženi“, upitala je Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, komentarišući zakon koji je usvojen u hrvatskom Saboru, a kojim se omogućava odlaganje nuklearnog otpada na Trgovskoj gori.
Pitala je Trivićeva gore pomenute i da li će tim ljudima ponoviti Plenkovićevo obrazloženje da taj nuklearni otpad nije opasan, te dodala da ako nije opasan zašto ga Hrvatska onda ne smjesti u okolinu Zagreba ili na primorje.
„Zašto baš na granicu sa BiH, gdje na našem području žive stotine hiljada ljudi, dok je s druge, hrvatske strane, to područje uglavnom pusto, jer su to krajevi koje je nekad naseljavao srpski živalj kojeg više nema u Hrvatskoj“, nastavila je Trivićeva, smatrajući da su sve institucije sa strane BiH i njenih entiteta po ovom pitanju zakazale.
Ona ističe da se ovo pitanje moralo riješiti sa Hrvatskom, te da je, između ostalog, idealna prilika bila ona sa Pelješkim mostom, odnosno da se tad trebalo poručiti da Hrvatska mora odustati od Trgovske gore ako hoće Pelješki most. Podsjetila je i da ideja o Trgovskoj gori datira još od 1999. godine.
„Ovako imamo situaciju da je Dodik riješio Pelješki most Hrvatskoj preko Narodne skupštine Republike Srpske i instituta veta kojeg je imao kao srpski član Predsjedništva BiH 2019. godine, bez da je politički ispregovarao bilo šta za srpsku, odnosno stranu Bosne i Hercegovine. Možda je istrgovao nešto lično za sebe i svoju poslovnu imperiju, ali politički, u smislu srpskih nacionalnih interesa, nije ništa“, kazala je Trivićeva, te istakla na kraju:
„Bojim se da su sve buduće akcije prema institucijama EU sada zakašnjele. Moguće je da me vrijeme demantuje, ali pitanje Trgovske gore je najogoljeniji primjer neefikasnosti i nerada institucija unutar BiH na svim nivoima i neko bi za to morao da snosi odgovornost.“