Prošle su tačno tri decenije od egzodusa Srba iz Zapadne Slavonije. U zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije pod nazivom “Bljesak”, 1. i 2. maja, protjerano je više od 15 hiljada, a ubijeno 283 Srba. U vrijeme napada, dio Zapadne Slavonije koji je bio u sastavu Republike Srpske Krajine nalazio se u statusu zaštićene zone UN-a. Bila je to zapravo kulminacija hrvatskog etničkog čišćenja Srba iz Slavonije, koje je trajalo sve vrijeme od 1991. godine. Za ovaj zločin niko nije odgovarao. U čast svih nevino stradalih, u Gradišci je služen parastos, a potom su kod spomen-obilježja posvećenog ubijenim civilima i vojnicima iz Zapadne Slavonije položeni vijenci i cvijeće.
Tog prvog maja 1995. godine, gorjelo je sve što je bilo srpsko. Protiv zapadnoslavonskih Srba, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. U zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije pod nazivom „Bljesak“, Srbi su ubijani i progonjeni; njih oko 15.000 napustilo je svoje domove. Među njima i Mile Ljubičić iz Lipika.
Na putu prema “mostu spasa” do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Pogled na savski most, podsjeća na masovno stradanje, rat, krv, izbjegličke kolone, kuće u plamenu, mrtve.
Slavonija nosi tužnu priču. Za samo 36 časova, ubijeno je 283 Srba, među njima i 12 djece. Nepoznata je sudbina oko 109 nestalih osoba. Porodica Todorović iz Gradiške prižila je utočište mnogim ljudima.
Oružane snage Hrvatske su te, 1995. godine, u potpunosti iselile Srbe. Agresija je izvršena ujutru u 4.00 časa u sadejstvu UN, tj. snaga Unprofora, koje su bile locirane na tim prostorima. U znak sjećanja na sve prognane i ubijene, služen je parastos, a potom su na spomen-obilježje položeni vijenci i cvijeće.
“Napominjem, da je svakih 50 godina u Zapadnoj Slavoniji, te u Srpskoj Krajini, odnosno Vojnoj krajini, vođen rat i ne postoji generacija muška koja je naslijedila imanje, jer je sve paljeno svakih 50 godina. Da se upravo to ne bi desilo, postavljene su te barikada i spriječen protok hrvatskih snaga. Odolijevali su onoliko koliko su mogli sami”, rekao je predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz Zapadne Slavonije Krsto Žarković.
U Zapadnoj Slavoniji ostao je nenaoružan narod koji je vjerovao u pravdu, dok je UN, koji je morao da ih čuva, služio kao platforma za napad”, poručuje predsjednik Srpske Milorad Dodik. „Bljesak“ se kaže, nikada niše neće desiti.
“U Zapadnoj Slavoniji vjerovali smo u Ujedinjene nacije, koje su potpuno tada stale na stranu Hrvatske. Navelo nas je da našu djecu ne učimo šta se tamo desilo, a to je greška. Samo onaj nardo koji izgubi svoja sjećanja ponovo može biti napadnut. Kako kaže predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, Srbija i Republika Srpska napadnuti su i iznutra i izvana”, naveo je Dodik.
Put spasa do mosta na rijeci Savi postao je put patnje, kaže gradonačelnik Gradiške, mjesta gdje je većina Srba tada i izbjegla i gdje se danas nalazi spomen obilježje.
“Iako vrijeme neumoljivo teče, sjećanje na ovu bolnu sjenku naše prošlosti zapečaćeno je u našem pamćenju i kolektivnoj svijesti. Danas smo ovdje da se podsjetimo, da svjedočimo i da se pomolimo za naše sunarodnike, civile i vojnike Zapadne Slavonije, koji su stradali u vrijeme kada je ljudskost potisnula mržnja, a razumijevanje je zamijenjeno zločinom. Sjećamo se djece, majki, očeva, staraca, vojnika i civila koji su nestali u vihoru rata, samo zato što su bili ono što jesu, Srbi”, rekao je gradonačelnik Zoran Adžić.
U Gradišci je održana i duhovna akademija, na kojoj je premijerno prikazan film „Zapadna Slavonija – 30 godina kasnije“. Film je, kaže autor Milan Pilipović zapravo trenutak.
Vojne operacije hrvatske vojske i policije, odvijale su se 1. i 2. maja, a manjim dijelom i tokom naredna dva dana. Srpske formacije su razbijene, a srpsko stanovništvo sistematski protjerano. Za zločine u akciji „Bljesak“ niko nije osuđen.
(Tekst i foto: TV K3)