Kemal Yukselen, 80-godišnji starac iz Turske, koji se cijeli životni vijek bavi sportom, ni u vrijeme pandemije korona virusa nije prestajao sa vježbanjem iako nije mogao izlaziti van svog doma.
Yukselen, koji se godinama bavio bodybuildingom i osvajao nagrade i medalje u tom sportu, stan u zgradi u kojoj živi pretvorio je u teretanu i nastavio trenirati i tokom trajanja pandemije.
U razgovoru sa novinarom AA, kazao je da jednostavno ne može zamisliti život bez sporta te da je morao pronaći neko rješenje i u vrijeme pandemije.
Odmah na početku razgovora pohvalio se da, zahvaljujući sportu, nema nikakvih zdravstvenih problema, iako ima 80 godina.
“Prije ove epidemije u teretani bih provodio šest dana u sedmici. Nakon što je donesena odluka da osobe starije životne dobi ne mogu izlaziti vani odlučio sam da jedan stan u našoj zgradi pretvorim u teretanu. U dvorištu šetam i trčim, a u stanu radim s tegovima. Evo sada radim s tegovima od 120-150 kilograma. Za oblikovanje tijela i za zdrav život dovoljna je jedna prostorija”, kazao je ovaj Turčin, čijem izgledu bi sigurno mogli pozavidjeti i mnogo mlađi muškarci.
Ispričao je da veliki dio dana posveti sportu i treniranju jer je to postalo dio njegovog karaktera.
“Prvo u dvorištu posvećujem pažnju cvijeću nakon čega dolazim u teretanu gdje treniram. Ipak, jedva čekam da otvore fitness centre jer tamo imam dosta prijatelja na koje prenosim znanje. Mladi žele da se okoriste mojim iskustvom u ovom sportu. Kada sam ja počinjao trenirati ovaj sport, nije bilo fitness centara. Kupovao bih američke časopise i vježbao pokrete koje bih tamo vidio. Svoje prve tegove sam napravio od betona. Prošlo je već dva mjeseca kako se ne može izlaziti vani. Koliko god da treniram u stanu, mislim da nije dovoljno. Ne može čovjek trčati koliko želi. Udebljao sam se oko dva-tri kilograma, ali nisam izgubio ništa na mišićima”, dodao je.
Poručio je svim ljudima, posebno mladima, da se uvijek može pronaći način i vrijeme ako se zaista želi trenirati i voditi zdrav život.
“Rodio sam se za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bila je velika nestašica. Ali majka mi je uvijek pravila pekmez o grožđa. Pojedi bi galone i galone tog pekmeza. Sa 14 godina sam se počeo baviti sportom. Tada u Ankari nije bilo neke teretane, pa sam tegove napravio sam od betona. Prve vježbe sam radio s tim tegovima. Poslije mi je prijatelj negdje 1958. godine kazao da je neki Italijan otvorio teretanu. Upoznao sam se s njim i svidjelo mu se to što radim. Tad sam počeo i već 65 godina sam u ovom sportu bez prestanka. Išao sam i na takmičenja i osvajao i medalje. I dalje idem na neka takmičenja”, ispričao je ovaj uporni starac u devetoj deceniji života koji očigledno najmanje razmišlja o svojim godinama.
Radio je kao nastavnik sve do 2005. godine kada je penzionisan, a nakon toga istovremeno je počeo trenirati nekoliko sportova jer je imao mnogo više vremena da se posveti sebi i svome zdravlju.
“U mom životu sport je uvijek nekako bio prisutan. Nikada nisam proveo ni dana bez nekog sporta. Uvijek su me motivisali psihološke prednosti sporta kao i samopouzdanje koje raste treniranjem. Sport je također, vrlo važan u pogledu zdravlja”, kazao je ovaj 80-godišnjak na kraju razgovora.
Izvor: Anadolija