Antonija Bilić (17), maturantkinja srednje Trgovačke škole iz Kričaka, izašla je iz svoje porodične kuće u okolini Drniša u utorak 7. juna 2011. godine oko 8.30 časova i nikada se više nije vratila.
Jedna od najvećih potraga u regionu za nestalom osobom odigrala se prije 12 godina u Hrvatskoj. Tada su svi tragali za maloljetnom Antonijom Bilić, djevojkom koju je, kako je kasnije utvrđeno, ubio Dragan Paravinja.
Antoniju su posljednji put vidjeli kobnog 7. juna 2011. godine na Čikolskom mostu gdje je stopirala u smijeru Splita.
Posljednji signal s njenog mobilnog telefona zabilježen je tog dana u 15.40 časova kod odmarališta Modruš kod Ogulina. Sumnja se da je na njen podignut palac kraj puta stao kamiondžija Dragan Paravinja.
Višemjesečna potraga
Sprovedena je višemjesečna potraga za nestalom djevojkom koja nije davala rezultate, iako je bila do sada najopsežnija u Hrvatskoj, tokom koje je čak isušeno i jedno jezero.
Tijelo djevojčice je pronađeno 28. novembra 2012. na parkiralištu pored državnog puta u selu Modruš kraj Josipdola u Karlovačkoj županiji, nedaleko od mjesta gdje je posljednji put lociran signal njenog mobilnog telefona. Ovo mjesto, policija je prije toga već dva puta pretraživala.
Glavni dokazi protiv Paravinje su snimci nadzornih kamera gdje se vidi njegovo kretanje na dan zločina 3. juna 2011, zatim DNK tragovi žrtve u njegovom kamionu, kao i njegovo priznanje iz policije u Banjaluci gdje je uhapšen 26. juna 2011.
Dragan Paravinja osuđen je 2016. godine na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina za pokušaj silovanja i ubistvo Antonije Bilić, kao i još jedan pokušaj silovanja.
On je dobio 35 godina za teško ubistvo Antonije Bilić, 4,5 godina za pokušaj silovanja u Omišu i silovanje u pokušaju još 2 godine i 10 mjeseci.
Ubistvo nesrećne djevojke dogodilo se u junu 2011. godine, a od tada su održana dva suđenja Draganu Paravinji. Na oba je osuđen na po 40 godina zatvora, ali presude su ukinute. Prvu je Vrhovni sud ukinuo i slučaj vratio na ponovno suđenje kada su nađeni posmrtni ostaci nesrećne djevojke.
Pronađen samo skelet
Drugu je odluku ukinuo navodeći kako treba da se tokom novog postupka ponovno izvedu svi dokazi i da se procjeni radi li se eventualno o nešto drugačijoj kvalifikaciji.
– Pronađen je samo skelet žrtve pa nije moglo da se vidi da li ubijena ili silovana kao ni da se utvrdi tačan uzrok smrti što su vještaci zaključili. Jedini dokaz koji ukazuje da je Paravinja počinio to djelo je njegov iskaz u Banjaluci gdje je on pod teškom torturom priznao da je žrtvu zadavio, ali ne i da je pokušao silovanje. Sud u Splitu nije mogao da bazira presudu na tom iskazu ili je u najmanju ruku je mora da provjeri da je bilo torture. Tragovi krvi su pronađeni tek naknadnim vještačenjem pa mi sumnjamo da su podmetnuti – tvrdio je tada njegov advokat.
– Pogledajte Antoniju Bilić deset dana prije nestanka, a pogledajte u spisu što je od nje ostalo: dvije kosti, dok su ostalo razvukle divlje zvijeri. Šta je ostalo od ovakve cure za koju se očekivalo da bude supruga i majka i na dobro i ponos cijele društvene zajednice – obratio se tada sudskom veću u svojoj završnoj riječi advokat Vinko Ljubičić, koji je zastupao interese porodice Bilić.
Pokazao im je fotografiju Antonije (17) snimljenu prije tragičnog nestanka i pozvao ih da je uporede sa fotografijama njenih ostataka pronađenih godinu i po nakon zločina, a koje se nalaze među dokazima.
U svojoj potresnoj završnoj riječi advokat Ljubičić je ponovio kako je treće suđenje bilo nepotrebno i samo je dodatno produbilo bol porodice Bilić, koja je tokom svakog procesa proživljavala teške trenutke.
Prije iznošenja završnih riječi i tada je Paravinja iznio svoju odbranu na optužbe, prenosi Blic.
– Nisam kriv, nisam je ni video. Sve mi je namješteno – kazao je tada optuženi Paravinja.