Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Božić, najradosniji hrišćanski praznik, ujedno praznik rođenja spasitelja Isusa Hrista.
A koje običaje treba ispoštovati i šta je suština Božića, ko je položajnik i šta simbolizuje novčić u česnici otkrio je teolog Nebojša Lazić za Kurir televiziju:
– Na Božić valja ispoštovati prvi i osnovni običaj u hrišćanskoj crkvi, to je liturgija i zajedničarenje. Svaki ostali oblik običaja je autentični doživljaj naše vjere, onako kako je naš narod proslavljao. Svakako, najbitnije je da običaje poštujemo u duhu sa tradicijom, onako kako su slavili naši preci. To badnje drvo po koje su juče išli ljudi ima svoju simboliku, jednostrano predstavlja to drvo života. Jedan stari monah mi je objasnio, da prilikom sječenja badnjaka ucrtava se u znaku krsta sjekirom, to simboliše i drvo spasenja.
Taj isti badnjak ima svoju dvostruku simboliku, kao što se Gospod rađa da bi vaskrsao, tako i to drvo simboliše krst na kome je razapet i krst koji je postao simbol spasenja našeg naroda – kaže on..
Lazić dodaje i da neki običaji nalažu nesječenje badnjaka, kao što je to slučaj u Boki Kotorskoj, u nekim južnim krajevima, gdje se siječe maslinovo drvo:
– Jasno je da su geografski uslovljeni i običaji. Univerzalni običaj je slama koja simboliše slamu koju su pastiri doneli da se u Vitlejemskoj pećini ugreje beba Hristos, i ta pećina ima svoju duboku simboliku. Gospod Isus Hristos se nije rodio u gostoprimnicama toga svijeta, nije se rodio u kućama, jer nije bilo mesta za Gospoda. Gospod se rađa skromno i rađa se u pećini. Ta pećina simboliše i srca naša, jer to naše srce je organ Bogopoznanja i mjesto susreta Boga i čovjeka. I zaista predstavlja posebnu simboliku – kaže Lazić i dodaje:
– A ta slama koja bude pored praznične trpeze simboliše tepastire koji su došli i pastire koji su prvi vidjeli.Takođe i ta biblijska priča da pastiri i mudraci prvi spoznaju dolazak Gospoda Isusa Hrista nam daje jedan metaforički značaj da Gospod dolazi i za proste ljude, ali dolazi i za one koji ga traže. Zaista vjerujem da mudraci i dan-danas Hrista traže srcem svojim – istakao je.
Pored badnjaka i slame, bitni običaji su pijukanje i dočekivanje položajnika koji su jedinstveni našem narodu. Lazić napominje i da je česnica u Vojvodini slatka, dok je u većini mjesta i zemalja slana:
– U Vojvodini, zbog edikta Marije Terezije, ta česnica je postala slatka, jer je uveden porez na česnice, i onda su Srbi, da bi doskočili porezu tadašnje Austrougarske monarhije, počeli da prave česnicu u obliku kolača, koja se tako zadržala. Negde se čak priprema i naveče za Tucindan, negdje se priprema za Badnje veče, negdje za Božić – kaže Lazić i dodaje:
– Svakako, ako slavite onako kako je slavila vaša majka i vaša baka, sigurno nećete pogriješiti. Tako da svakako dobro bi bilo da poštujemo te običaje, iskazujemo poštovanje i prema našim precima i prema našim potomcima, ali nikako da nam običaji istisnu Hrista, jer ipak Hristos je centar i mjera svih stvari. Praznici ne treba da budu praznici ispraznih stvari, jer često fokus stavljamo na trpezu. Nije bitno da nam se novčanik isprazni, nego je suština da nam se duša napuni – poručio je.
Položajnik i novac u česnici
– Položajnik itekako može da bude žena i tu je revolucija koju donosi Jevanđelje, jer prvi put se u Jevanđelju kaže nema muško ni žensko, svi smo jedno u Hristu, nema ni roba ni Jelina. To je jedna od prednosti naše vere, što je rodno ravnopravna u duhovnosti, jer zaista Gospod dolazi za sve nas. Gospod prima telo i postaje čovek pre svega, postaje neko ko donosi spasenje. Novac u česnici predstavlja jednu radost, jedan poseban blagoslov. Negdje se premazuje medom, predstavlja da nam čitava godina bude slatka.
Kako kaže, bitno je da se običaji ne zaboravljaju, jer drvo ima potencijal da bude badnjak, da bude subjekat u našim običajima, a ne objekat:
– Čovjek takođe može da bude neko ko ima duboke korijene, ali ako se odsječe od korijena, postane obična cjepanica. Svakako je dobro da postimo koliko možemo, da se ispovijedamo, jer u ovom periodu to postaje priprema duše za dolazak, ne samo Gospoda Isusa Hrista, nego i naše duše za susret Boga i čovjeka u svetoj tajni liturgije.