Mnogo dokaza ukazuje na to da ljudski um funkcioniše drugačije ako ste budni noću. Poslije ponoći, negativne emocije imaju tendenciju da privuku našu pažnju više od pozitivnih, opasne ideje postaju sve privlačnije, a inhibicije nestaju.
Usred noći, svijet ponekad može djelovati kao mračno mjesto. Pod okriljem tame, negativne misli imaju način da lutaju kroz vaš um, i dok ležite budni, gledajući u plafon, možete početi da žudite za zadovoljstvima, poput cigarete ili obroka bogatog ugljenim hidratima, piše portal Science Alert, prenosi RTS.
Neki istraživači smatraju da je ljudski cirkadijalni ritam u velikoj mjeri uključen u ove kritične promjene u funkciji, što i navode u radu koji sumira dokaze o tome kako moždani sistem funkcioniše drugačije nakon što padne noć.
Njihov rad zasnovan na istraživanju funkcionisanja „uma posle ponoći“, sugeriše da ljudsko tijelo i ljudski um prate prirodni 24-časovni ciklus aktivnosti koji utiče na naše emocije i ponašanje.
Ukratko, u određenim satima, ljudi su skloni da osjećaju i djeluju na određene načine. Na primjer, tokom dana, molekularni nivoi i moždana aktivnost su podešeni na budnost. Ali noću, naše uobičajeno ponašanje je ono – uspavano.
Sa evolucionog stanovišta, to, naravno, ima smisla. Ljudi su bili mnogo efikasniji u lovu i sakupljanju tokom dana, dok je noć odlično služila za odmor, jer, ljudi su nekada bili izloženi većem riziku da postanu lov u to vrijeme.
Prema istraživačima, naša pažnja na negativne stimuluse je neobično pojačana noću. Tamo gdje nam je nekada možda pomagala da se suočimo sa nevidljivim pretnjama, ovaj hiper-fokus na negativno može zatim doprineti izmijenjenom sistemu nagrađivanja/motivacije, čineći osobu posebno sklonom rizičnim ponašanjima.
Ako dodamo još i loše strane gubitka kvalitetnog noćnog sna, jasno je da noćna budnost svijesti postaje problematičnije stanje.
„Postoje milioni ljudi koji su budni usred noći, i postoje prilično dobri dokazi da njihov mozak ne funkcioniše tako dobro kao tokom dana“, rekla je neurolog Elizabet Klerman sa Univerziteta Harvard.
„Moja molba je da se sprovede više istraživanja kako bi se to ispitalo, jer su njihovo zdravlje i bezbjednost, kao i bezbjednost drugih, pogođeni”.
Autori rada koji se bavio radom neurona i mozga tokom noći koristili su dva primjera da ilustruju svoju hipotezu. Prvi primjer je korisnik heroina koji uspješno kontroliše svoje želje tokom dana, ali podliježe svojim željama noću.
Drugi je student koji se bori sa nesanicom, a počinje da osjeća beznađe, usamljenost i očaj kako se neprospavane noći gomilaju.
Oba scenarija mogu na kraju biti fatalna. Statistike navode da su samoubistvo i samopovređivanje češći noću. U stvari, neka istraživanja pokazuju trostruko veći rizik od samoubistva između ponoći i 6:00 ujutru u poređenju sa bilo kojim drugim doba dana.
Studija iz 2020. godine zaključila je da je noćna budnost faktor rizika za samoubistvo, „moguće zbog neusklađenosti cirkadijalnih ritmova“.
Ljudi takođe više uzimaju aktivne, nedozvoljene i opasne supstance noću. Istraživanje u centru za nadgledanu konzumaciju droga u Brazilu 2020. godine otkrilo je 4,7 puta veći rizik od predoziranja opioidima noću.
Neka od navedenih ponašanja mogu se objasniti nedostatkom sna ili zaklonom koji pruža tama, ali vjerovatno su u igri i noćne neurološke promjene.
Istraživači poput Klermanove i njenih kolega smatraju da treba dalje istražiti te faktore kako bismo bili sigurni da štitimo one koji su najviše izloženi riziku od noćne budnosti.
Do danas, kažu autori ovog rada, nijedna studija nije ispitala kako nedostatak sna i cirkadijalni tajming utiču na proces poznat kao obrada nagrade i da zapravo ne znamo kako se radnici u smjenama, poput pilota ili ljekara, nose sa svojom neobičnom rutinom spavanja.
Iznenađujuće malo znamo o tome kako ljudski mozak funkcioniše. Bilo da spavamo ili smo budni, um poslije ponoći je misterija, ističu istraživači.
Studija je objavljena u časopisu Granice mrežne psihologije.
Ako je ova priča izazvala zabrinutost ili osjećate da treba da razgovarate sa nekim, potražite pomoć u specijalizovanim centrima ili preko dežurnih telefonskih linija za podršku.
Izvor: RTS