Tajne FBI-jeve bilješke iz pedesetih godina prošlog vijeka su nedavno otvorene za javnost i javno objavljene. Marijan Markul je rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936., a državljanstvo je dobio 1944. pošto je dvije godine za vrijeme Drugog svetskog rata služio u američkoj vojsci. U izvještaju piše da nije sigurno koliko su informacije koje on daje tačne, ali se navodi i njegova tvrdnja da je on “socijalista i da želi da pruži informacije koje bi mogle biti važne za bezbjednost Sjedinjenih Država”. U zabilješci sa sastanka agenata FBI-a i Markula stoji da je Markul posjetio Jugoslaviju 1953. godine i da se u dva navrata susreo s Josipom Brozom Titom. Prvi sastanak je trajao oko sat vremena, a on je tom prilikom primjetio da maršal Tito ima po pet prstiju na svakoj ruci. Markul tvrdi da je pravi Tito izgubio srednji prst i kažiprst lijeve ruke. Dodao je da je Tito s kojim je razgovarao 1953. bio obrazovan i odlično svirao klavir. S druge strane, pravi Tito je bio neobrazovan, i koliko je Markul znao, nije znao da svira klavir. Između ostaloga, Markul je tvrdio da je Josip Broz bio visok oko 180 centimetara, dok je ovaj “lažni” bio visok tek 160 cm. Markul je takođe rekao da je čovjek koji se u pedesetima njemu predstavljao kao Tito govorio s blagim ruskim naglaskom i da je dosta blago govorio. Pravi Tito je govorio je odrešito i oštro. Markul je tvrdio da je pravi Tito bio dosta bolešljiv i da je imao tuberkulozu, i da je nestao u Rusiji 1937. godine. Takođe je izjavio da je krajem dvadesetih godina razgovarao s pravim Titom u Jugoslaviji, a video se sa njim u Parizu 1935. ili 1936. godine i dodao da je čvrsto ubjeđen u to da je taj čovek pravi Josip Broz. Poslije prijema kod Maršala 1953. godine, Marijan je posjetio udatu sestru u Zagrebu.
Poveli su razgovor o tome da li Tito onaj pravi, i složili su se da nije, barem je tako govorio Markul. Sestra je rekla da i ona i muž žive u uvjerenju da je Tito u Užičkoj 15 bio obični prevarant. Njen suprug, izvjesni Boris Gorić je potvrdio da i on nije siguran u Titov identitet, kao i da je to stvar o kojoj se šuška širom Jugoslavije.
U izvještaju se navodi kako mu je sestra tada rekla da ni ona ni njen suprug ne vjeruju u to da je na čelu Jugoslavije pravi Josip Broz Tito i da su prvi put počeli da sumnjaju u to još 1937. godine, kada su čuli njegov glas na radiju i primjetili promjenu naglaska. Markul još tvrdi kako je njegov otac Ivan poznavao pravog Tita, pošto su radili u istom gradu, i da se i on slaže da je riječ o dvije različite osobe.
Ivan je bio uvjeren da maršal u Beogradu nije bio isti kao drug Tito – sekretar komunističke partije u Jugoslaviji. Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu.
Ovog puta je Marijana i njegovu suprugu Ingrid maršal gotovo u potpunosti ignorisao. Nakon tog prijema kod maršala, Markul je satima razgovarao s Aleksandrom Rankovićem, za koga je tvrdio da je zapravo najmoćniji čovjek u Jugoslaviji.
Ranković i Markul su navodno zajedno bili u zatvoru krajem dvadesetih godina prošlog vijeka zbog sindikatskog djelovanja i tokom tog vremena su se zbližili.
Zbog toga je Markul Rankoviću otvoreno rekao da zna kako je Tito u susjednoj sobi lažnjak.
Za Rankovića Markul tvrdi da je bio glavni čovjek zadužen za bezbjednost u Jugoslaviji, kao i da je u razgovoru sa njim izrazio svoje sumnje, na šta mu je Ranković odgovorio da ne bi trebalo da se opterećuje takvim stvarima i da bi trebalo da uživa u boravku u Jugoslaviji.
Ovo skretanje teme sa Tita je kod Markula samo podgrejalo sumnje, navodi se u nastavku dokumenta. Markul je agentima FBI ispričao da, prema njegovom mišljenju, jugoslovenske vlasti u tajnosti sarađuju sa Sovjetskim Savezom i da će to u narednom periodu svima postati jasno.
Izrazio je i uvjerenost u to da bi se sovjetske vlasti, ako bi to poželjele, vrlo lako mogle riješiti Broza, i dodao da sve njegove izjave može potvrditi izvjesni Živko Topalović iz Francuske. Živko Topalović je, kako kaže Markul, dobro poznavao pravog Tita, a jugoslovenske vlasti su ga osudile na 20 godina zatvora, pa je zbog toga prebjegao u Francusku. Topalović je vjerovao da je osoba koja se predstavlja kao Tito zapravo ruski general Nikolaj Lebedev.
Markul zaključuje kako se jugoslovenska vlada samo pretvarala da je u svađi sa Sovjetskim Savezom kako bi dobila pomoć od Sjedinjenih Država, kao i da nikada nije došlo do stvarnog razlaza između ove dvije države. Markul je optužio jugoslovenske vlasti za saradnju sa Sovjetima i rekao da će u roku četiri ili pet mjeseci svima to biti i više nego očigledno.
Nastavio je s optužbama i rekao da je čovjek koji se predstavlja kao Tito zapravo ruski agent i poslušnik Sovjetskog saveza.
Markul je sam rekao da je proveo nekoliko godina u Rusiji i da mu se čini da je video mnoge ruske agente na ulicama Jugoslavije.
On je 1930. godine otišao u Rusiju i mislio je da je društvo dobro uređeno, ali je uhvaćen zato što nije ispunjavao radne kvote. Američkim agentima je ispričao da je tek tri godine kasnije pobjegao iz Rusije i to preko Sibira.
“Markul tvrdi da se jugoslovenske vlasti pretvaraju da postoje nesuglasice sa SSSR-om, kako bi dobili pomoć od SAD, i da zapravo nema pravog razlaza između Jugoslavije i Sovjeta”, stoji u dokumentu.
(Kurir)