“Pripadnici odreda „El Mudžahid“ donijeli su nam da vidimo dvije odsječene glave naših boraca Momira Mitrovića i Predraga Kneževića i iz jedne je kapala svježa krv, a odsječenu glavu borca Gojka Vujičića dali su nam u ruke i naredili da „poljubimo brata svog“ što smo i učinili i poljubili smo njegovu glavu u usta. Prva dva borca kasnije su identifikovana i sahranjena bez glava, a tijelo trećeg još nije identifikovano.” Ovo je dio današnjeg svjedočenja zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH, prvog na suđenju Sakibu Mahmuljinu. Zaštićeni svjedok S5 je, prema njegovim riječima, bio pripadnik Vojske RS i pripadao je sanitetskoj službi Prnjavor, zarobili su ga pripadnici „El mudžahid“, a u zarobljeništvu je bio od 21. jula do 23. avgusta 1995. godine, prvo u selu Livade, a potom u logoru u blizini Kamenice. Svjedočio je o mučenjima koje su on i drugi zarobljenici doživjeli, psihičkom i fizičkom maltretiranju i zastrašivanju. Kazao je da je sa tehničarem zarobljen u objektu koji je bio označen kao sanitet i da je na rukavu imao znak crvenog krsta. Po zarobljavanju na putu ka Livadama zatekli su izmasakriranog borca Vojske RS sa odsječenom glavom i rasječenim grudnim košem od vrata do stomaka. Po dolasku u selo Livade rekao je da je zatekao nekoliko muslimana koji su bili zarobljeni i bili su pripadnici „naše brigade“, a kasnije je zarobljeno još devet boraca Vojske RS. Mudžahedini su razdvojili muslimane i odveli ih u njemu nepoznatom pravcu pa ih je ostalo 12. U kući u koju su dovedeni povezani su na način da su bili u zgrčenom položaju i tako su bili dva dana. „Vinko Aksentić je doveden zadnji. Kad nas je vidio tako skočio je kroz prozor. Pronašli su ga, doveli i dodatno ga maltretirali gaženjem. Jedan ga je grizao zubima za palac. Bio je polusvjestan“, kazao je svjedok S5. U logoru kod Kamence su, ispričao je, mučeni od oko 21 sat do šest ujutro, ležali su potrbuške sa rukama vezanim na leđima, vezanim skočnim zglobovima i stezani konopcem što je „bilo teško izdržati“. „Mudžahedini su rekli da niko ne smije da priča. Jedan borac, Gojko Vujičić, nije mogao više izdržati. Opsovao je boga i alaha, rekao ‘ubijte me, ne mogu više, kakvi ste vi ljudi’. Jedan mudžahedin mu je ispalio metak u sljepočnicu i odsjekao glavu mačem u tri poteza. “Drugi dan odveli su nas na igralište. Tu se skupilo oko 400 mudžahedina. Dio se pohvatalo za ruke, a ostali su u nas upirali noževe, sjekire. Jedan od komandanata je držao megafon. To je trajalo 30-40 minuta i onda je povikao da se prestane. Ostali smo dva sata na leđima. Nekoliko mudžahedina je trčalo preko naših tijela“, svjedočio je S5. Dodao je da su u logoru vezani lancima i tako zaključani bili do 23. avgusta kada su odvedeni u Zenicu, a povremeno su skidani lanci da se okupaju u rijeci. Ispričao je da su imali dva oborka dnevno, bili su iscrpljeni od žeđi, kao i da za vrijeme spavanja nisu bili maltretirani, te da su higijenski uslovi bili loši jer im je toalet bio u jednoj kanti u ćošku. „Prvi ili treći dan kad smo došli u selo, došli su oficiri mislim Armije RBiH. Vršili su metode prisile, elektrošokovima, dok smo ispitivani“, rekao je svjedok. Svjedočio je da su mudžahedini „znali srpski jezik“, a da su im sami govorili da su iz Tunisa, Alžira, Maroka, Saudijske Arabije, Pakistana, iz Evrope. Tužioc je pustio tri snimka i svjedok S5 je kazao da prikazani objekti i okolina odgovaraju mjestima gdje je bio, prepoznao je čovjeka koji je govorio u megafon na stadionu, a na trećem snimku prepoznao je samo Aliju Izetbegovića. Mahmuljinov advokat Fahrudin Ibrišimović nakon suđenja je ponovio da je teret dokazivanja na Tužilaštvu, a da će se odbrana zasnivati na istini.
N.N.