Većina zborača na u Stričićima nose krstove oko vrata i kliču srpstvu i pravosljavlju, dok se, usred gospojinskog posta, goste vrućom jagnjetinom, teletinom ili ćevapima.
Oni koji, poštujući pravoslavni kalendar, i danas i sutra poste, a došli su na Kočićev zbor, ostaće gladni. Na zborištu sve vrvi od mesa svake vrste, ali nigdje se ne može kupiti ni jedno posno jelo.
– Ja sam namjeravala da spremim posno pecivo sa bijelim lukom, ali se suprug nije složio s tim. Kaže, puno posla, a biće malo gostiju, jer ljudi dođu na zbor da se najedu mesa – kaže za Srpskainfo jedna ugostiteljka, koja godinama drži šator na zboru.
I naša sagovornica ovih dana posti: iako po cijele dane radi s mesom, neće ga ni okusiti.
Istina, post i narodno veselje teško se mogu uklopiti.
To što ove godine Kočićev zbor pada baš u vrijeme gospojinskog posta, nije nimalo uticalo na zborački meni i apetit gostiju, ali je izazvalo je brojne komentare.
–Krkanluk i žderačina, usred posta! Ovako nikad nije bilo – jedan je od komentara.
Ali, to, naprosto, nije istina.
Kočićev zbor se, već 59 godina, organizuje posljednjeg vikenda u avgustu, a to znači da često pada baš u vrijeme posta.
Tako je bilo i lani i još 4 puta u posljednjih desetak godina.
Prvi Kočićev zbor je održan 28. avgusta 1966, baš na Veliku Gospojinu, ali ne zbog ovog vjerskog praznika, nego zbog 50. godišnjice Kočićeve smrti.
Tada je i odlučeno da se u znak sjećanja na velikog pisca i narodnog tribuna zbor održava svake godine posljednje nedjelje u avgustu.
Već drugi Kočićev zbor, onaj održan 27. avgusta 1967. godine, padao je u vrijeme posta. Istina, za tadašnje socijalističke vlasti to nije bilo bitno, ali kako svjedoče stariji ljudi, koji su te godine, kao djeca išli na zbor, narod na Manjači je itekako vodio računa o tome.
– Svi smo u to vrijeme postili, i naši roditelji i bake, a i mi djeca. Dođeš na zbor, popiješ jedan sokić i vratiš se kući. Naravno, pješke kako si i došao – priča za Srpsakinfo Milosav – Mišo Živković (74), koji je kao dječak pješačio skoro 30 kilometara od rodnog sela Zelenci do zbora u Stričićima.
Danas su, kaže on, druga vremena i drugačiji zborački običaji, pa djeda Mišo već godinama ne ide na Kočićev zbor. Onima koji na zbor dolaze post nije ni na kraj pameti.
Srpska info