Sve veći broj građana Hrvatske, u želji da uštede koliko toliko novca, u kupovinu osnovnih životnih potrpština ide preko granice u obližnje bh. gradove, piše “slobodnadalmacija.hr”.
“Nije ti više, prijatelju, to ni blizu što je nekad bilo, ali da se ne isplati, ne bi valjda svijet dolazio”, priča, za pomenuti portal, Petar Burazin iz Ciste, koji je prilikom jednog posla u BiH slučajno svratio u trgovinu.
Kaže, tada je shvatio da su cijene određenih proizvoda znatno niže nego u Hrvatskoj.
“Uglavnom sitnice za kuću. Žena naredila”, kaže on dok jednom rukom ubacuje dvije vrećice u automobil, a u drugoj drži račun i pogledom prelazi stavku po stavku.
“Slobodna Dalmacija” piše da je prije Uskrsa bilo posebno primjetno da veliki broj hrvatskih građana u kupovinu ide preko granice. Provjerili su to tri dana prije Uskrsa na parkingu marketa u Prisiki, prvog nakon što se pređe granični prelaz na Kamenskom. Navodi se da je tada parkirano bilo desetak vozila, od čega dvije trećine onih sa splitskim i makarskim registarskim oznakama.
“Radni je dan, jutro. Puno više je ljudi vikendom, kada ovi naši što dolje žive izlaze. Do neki dan je bilo i snijega na Kupresu i Blidinju, pa su nam skijaši dolazili u povratku opskrbiti se”, ispričala je Ladislava Baković, poslovođa marketa.
Da u dobroj mjeri žive od prekograničnog šopinga, svjedoči i velika obavijest o načinu povratka PDV-a i valutama koje primaju. Nude uglavnom hranu, a Ladislava prepričava šta se najviše traži.
“Ako me pitate šta najviše ide, e to vam je Linolada. Kod nas je 7,95 maraka i ne možemo je nabaviti koliko se traži. Ljudi masovno kupuju i one velike Kraševe napolitanke od 840 grama. One vam dođu nekih 5,25 KM. Traži se dosta i pivo, s tim da Dalmatinci iz nekog razloga najviše kupuju Karlovačko u gajbi. Ona je, kada se preračuna, ovdje nekih 80 kuna, a dole 110”, kaže Ladislava.
Ona dodaje da bi se meso najvjerovatnije prodavalo najviše, da ga je moguće prenijeti preko granice.
“Nije vam samo cijena u pitanju, nego i kvalitet. Ono što nama nude po našim šoping-centrima i ovdje kakvo meso možete naći po mesnicama, to vam je neuporedivo”, objašnjava Petar iz Ciste.
Da su građanima problem rigorozne granične kontrole tvrdi i mesar Mate Matić.
“Do rata mi jesmo živjeli od Dalmatinaca. Sada, nažalost, od putovnica. Došlo vam je dotle da se ljudi, što zbog rigoroznih kontrola, što zbog straha od kazni, ne usude kupiti ni kilo-dvije kada idu djeci u Solin i Kaštela, ili im oni dolaze ovdje. Meni, tko šta god mislio, to nije normalno. Kila teleće šnicle kod mene je preračunato 80 kuna, a preko je nema ispod 100-110. Ili janjetina: u mene 60, tamo 75 kuna. Neka se ljudima dopusti barem da kupe koliko im treba za ručak. Drugo su šverceri i neka njih slobodno ganjaju”, priča ovaj mesar, koji je do prije desetak godina imao dvije mesnice u Livnu, a nakon dolaska “Konzuma” i ostalih lanaca velikih marketa svoj posao “pomjerio” bliže granici.
On sada radnju ima u Gornjoj Prisiki, tačno na raskrsnici puteva za Livno i Tomislavgrad, dok jedan od dva stara tek povremeno otvori.
“Slobodna Dalmacija” tvrdi da Hrvati naprave uštede i sipajući gorivo na bh. Pumpama – uprkos poskupljenju od prvog marta.
“Donedavno je razlika između nas i Hrvatske bila dvije kune po litri. Sada je to kunu i nešto. Evo bio sad čovjek iz Splita i računa da je na rezervoar od 36 litara uštedio nekih 50 kuna. Sa druge strane, imate slučaj da je plin sada jeftinije kupovati u Hrvatskoj: tamo je 4,40, kod nas 4,44 kune”, priča za pomenuti portal radnik jedne od benzinskih pumpi.
U tekstu se dodaje da Hrvati veliku uštedu prave idući preko granice po lijekove. Prema riječima apotekarke Danijele Đivić, u njihovu ispostavu u šoping-centru nadomak Tomislavgrada, kupci iz Hrvatske dolaze mahom zbog OTC-a (lijekove koji se uzimaju bez recepata).
“Ako baš moram izdvojiti jedan lijek koji se najviše traži, to je Cardiopirin. Uzima se za cirkulaciju i kad nas je kutija tri i po marke. Isto tako, dobro idu Lekadol, Aspirin, Cafetin, Supradin, Plivadon… I da, svi nas pitaju za stare toplomjere sa živom, jer valjda ne vjeruju u ove elektronske. On se više ne može kupiti u Hrvatskoj, a kod nas je 6,5 maraka. Da ga i duplo poskupimo, svi bi ga opet uzimali”, kaže ona.
Portal tvrdi i da je u hercegovačkim apotekama moguće čak kupiti i lijekove za koje je u Hrvatskoj potreban recept.
“Kada mi je dijete bolesno, lakše mi se zaletiti preko granice i uzeti, primjerice, antibiotike ili sirup nego kod nas čekati u ambulanti. Platiš i uredno dobiješ. Carinici, da vam i nađu takvo što, neće praviti probleme kada kažete da je dijete u pitanju”, ispričao je za “Slobodnu Dalmaciju” jedan neimenovani mještanin .
On navodno nerijetkeo zađe i dublje u BiH, jer su kako tvrdi cijene još niže, a izbor mnogo bolji.
“Izbor je puno veći nego uz granicu ili u Čapljini. Patike, poznatiji brendovi, cijenom se ne razlikuju puno nego u Hrvatskoj, ali je kvaka u povratu poreza. Važno je da je račun veći od 101 marke i nakon što ovjerite račun na granici, idući put isti taj dućan vrati vam 17 posto. Rok je tri mjeseca”, priča on.
Izvor: slobodnadalmacija.hr”.