Ulazak u pubertet predstavlja veliku promjenu za njih. Jedno praznovjerje, koje se obično po-vezuje s hinduizmom, kaže da kada djevojka uđe u pubertet, njen ciklus predstavlja lošu sreću za porodicu, a one se smatraju “nedodirljivim i prljavim”.
Ove mlade djevojke protjeruju u šumu, gdje spavaju u priručno napravljenim šupama ili peći-nama, prkoseći niskim temperaturama te izbje-gavajući predatore poput zmija, ali i drugih. Iako zvuči nestvarno, ali žene svaki mjesec odlaze u “prognanstvo” na nekoliko dana, i to moraju ra-diti bar 35 do 40 godina, dakle, sve do meno-pauze Rijetko, osim u izuzetnim slučajevima, o ovoj praksi pričaju u Nepalu.
Štaviše, Vrhovni sud je zabranio ovo praznovjerje još 2005. godine, ali djevojke u zapadnom Nepalu se ne obaziru na to i žive u skladu s tradicijom.
Prošlog mjeseca desile su se dvije smrti; prvo je jedna 15-godiš-njakinja izgorjela živa jer je pokušala da se ogri-je u svojoj tzv. menstrualnoj šupi, a samo neko-liko dana kasnije, na isti način je umrla i jedna 21-godišnjakinja. Ovaj običaj je poznat kao chaupadi i predstav-lja pravu torturu za sve žene iz ovih krajeva.
Paoulomi Basu, novinarka, je nekoliko godina boravila u ovim krajevima, prateći živote ovih mladih žena koje svakog mjeseca odlaze u svo-jevoljni egzil. Joti Nepali (60), koji je lokalni iscjelitelj, kaže da ima tri kćerke i one sve odlaze u šumu u skladu s chauapdijem, te kaže: “Moraju ići, jer ako ostanu, to je nesreća za po-rodicu. Mogu se ja razboljeti zbog toga, može se cijela porodica razboljeti.
Ni sami ne znamo kakve posljedice mogu biti ako ostanu”. Basu kaže da postoje muškarci koji shvataju kroz šta prolaze njihove žene, ali da im ne mo-gu pomoći. “Oni dobri muškarci shvataju kroz šta prolaze žene i nastoje im pomoći koliko-toliko.
Naravno, postoje i oni zatucani, glupi muškarci koji ne že-le da shvate i to ih jednostavno ne zanima”, ka-že Basu. Basu, koja je boravila u zapadnom Nepalu, ka-že da je riječ o jednom nehumanom običaju, koji može donijeti samo zlo ovim djevojkama i njihovim porodicama.
Fotografije, koje je snimi-la tokome tri godine, dokumentuju sve strahote s kojima se suočavaju ove žene. Iako ove žene samo slijede tradiciju, mnoge ne mogu da izdrže ovu patnju.
S obzirom na to da se tokom tih dana one smatraju “nečistim”, pri-siljene su da napuste svoja sela. Mnoge od njih u egzilu bivaju napadnute, a i silovane.
Takođe, i žene koje se tek porode smatraju se “nečistim” i moraju otići u šumu, ali sa sobom vode i bebe. Mnoge od njih nemaju šta da jedu, jer im niko ne donosi hranu u šumu niti im prila-zi. Ako neko i dođe, hranu im bacaju iz daljine, kao kučićima.
Iako je chaupadi prilično radikalan običaj, Basu kaže da nešto slično postoji i u njenoj rodnoj In-diji, tj. Kalkuti, gdje je rođena i odrasla. Ona se prisjeća da joj je tokom tih dana bilo zabranjeno da ulazi u kuhinju ili da odlazi na vjerske sve-čanosti.
Kako je bila žensko, nije joj bilo dozvo-ljeno da ima ambicije niti da izlazi iz svog ma-log, začaranog kruga. Kada joj je umro otac, odlučila je da napusti Kalkutu i otišla u svijet u potrazi za svojom srećom i ostvarenjem snova. U međuvremenu, Basu je završila London Colle-ge of Communication, ali fotografija je definiti-vno njena ljubav.
Govoreći o projektu “Ritual egzila”, kaže da je ovo samo početak borbe za bolji položaj žena i djevojaka. “Ono što želim jeste da svima približim sliku odnosa prema ovim ženama.
Sve one su ućut-kane i stavljene u podanički položajo, a to čini društvo u kojem žive, prisiljavajući ih vjerom, tra-dicijom, običajima i društvenim normama”, kaže Basu.
Nezavisne novine